Naslovna / Zdravlje

Implant u kičmenoj moždini omogućio čoveku sa Parkinsonovom bolešću da ponovo hoda

Priredio/la: I. V. |15:30 - 12. 11. 2023.

„Neuroproteza“ ugrađena je na ključnim tačkama duž kičmene moždine pacijenta koji 30 godina boluje od iscrpljujućeg poremećaja mozga

Implant u kičmenoj moždini Implant u kičmenoj moždini ili spinalni implant omogućio je čoveku obolelom od Parkinsonove bolesti da ponovo stane na noge i hoda Foto: Shutterstock

Implant u kičmenoj moždini ili spinalni implant omogućio je čoveku obolelom od Parkinsonove bolesti da ponovo stane na noge i hoda. Pacijent sa uznapredovalom bolešću ponovo je prohodao i sada može skoro normalno da se kreće zahvaljujući elektrodama ugrađenim u kičmenu moždinu, saopštili su istraživači britanske dobrotvorne organizacije za istraživanje i podršku Parkinsonove bolesti Parkinson’s UK. 

Pacijentu sa teškim poremećajem mozga ugrađen implant u kičmenoj moždini

Medicinski podvig prvi su postigli švajcarski istraživači, koji su prethodno bili pioniri sličnih otkrića kako bi pomogli osobama sa paraplegijom da ponovo hodaju.

– Ovo bi mogla da bude tehnologija koja menja igru kako bi se pomoglo u obnavljanju pokreta kod ljudi sa uznapredovalom Parkinsonovom bolešću – smatra David Dexter, direktor istraživanja u Parkinson’s UK ističući da je procedura invazivna i da je potrebno više istraživanja.

Spinalni implant ugrađen je Marku (62), pacijentu iz Francuske koji pati od iscrpljujućeg poremećaja mozga skoro pola svog života, oko 30 godina. Kao i više od 90 odsto ljudi sa uznapredovalom Parkinsonovom bolešću, Mark je imao velikih poteškoća da hoda.

Implant u kičmenoj moždini ugrađen u Švajcarskoj

– Ono što je poznato kao epizode ​​“smrzavanja“ tokom kojih pacijenti privremeno nisu u stanju da se kreću, dovodi ih u opasnost od pada i posebno su „užasne“. Ako imate prepreku ili ako neko neočekivano prođe ispred vas, počnete da se „zamrzavate“ i padate“ – pokušao je da dočara Mark.

Mnogo toga ostaje nepoznato o Parkinsonovoj bolesti, što otežava lečenje. Ali, simptomi mogu ozbiljno da utiču na živote pacijenata i ponekad ih prikuju za krevet ili invalidska kolica. Kada se ukazala prilika da se podvrgne operaciji u Švajcarskoj, Mark je iskoristio priliku.

– Sada mogu da hodam od jedne tačke do druge bez brige o tome kako ću stići tamo. Mogu da idem u šetnju, da idem sam u kupovinu, mogu da radim šta god želim – kaže Mark.

Neuroproteza preuzima funkciju mozga

Švajcarski tim, predvođen hirurgom dr Jocelyne Bloch i neurohirurgom Gregoire Courtine, implantirao je složen sistem elektroda nazvan „neuroproteza“ na ključnim tačkama duž Markove kičmene moždine. Tim stručnjaka ranije je uveo u upotrebu implantate kičmene moždine kako bi pacijentima sa paraplegijom omogućio da ponovo hodaju.

Najnovije istraživanje, objavljeno u časopisu Nature Medicine, funkcioniše otprilike po istom principu. Za Marka i druge pacijente sa Parkinsonovom bolešću, komunikacija između mozga i kičmene moždine narušena je progresivnim nestajanjem neurona koji stvaraju neurotransmiter dopamin. Dakle, neuroproteza mora ne samo da šalje električnu stimulaciju da ubrza hod, već i da preuzme ulogu mozga tako što će pravilno da određuje vremensku stimulaciju, tako da nastali pokreti odgovaraju željama pacijenta.

– Ideja je da ćemo meriti preostale pokrete, odnosno nameru čoveka da hoda pomoću malih senzora koji se nalaze u nogama. Zahvaljujući tome, znamo da li osoba želi da osciluje ili da stane, i možemo da prilagodimo stimulaciju u skladu sa tim – objasnila je dr Courtine, istraživač sa Swiss Federal Institute of Technology u Lozani.

Eksperiment se širi na još 6 pacijenata

Neuroproteza je prvo testirana na primatima, a zatim ugrađena Marku, koji ju je koristio otprilike 8 sati dnevno tokom skoro dve godine. Osim šta sada može mnogo lakše da hoda, Mark najavljuje i da će uskoro putovati u Brazil, mada priznaje da je i dalje potrebna koncentracija, posebno kada se penje uz stepenice.

Švajcarski tim je proširio svoj eksperiment na grupu od 6 pacijenata obolelih od Parkinsonove bolesti, sa ciljem da sazna kako bi to moglo da pomogne drugima, s obzirom da bolest utiče na ljude na različite načine. Tretman korišćenjem invazivnog implantata mogao bi da bude prilično skup, što potencijalno ograničava broj pacijenata koji bi imali pristup.

Pre preuzimanja teksta sa našeg sajta obavezno pročitajte USLOVE KORIŠĆENJA. Posebno obratite pažnju na član 6. i 8.2.
TEME:
Vaš komentar nam je dragocen!

Ostavite odgovor

Preporučujemo