Rečenica "Sve ti je to iz glave" često može biti opasna Foto: Shutterstock
Psihosomatski poremećaji često izazivaju dileme, nepoznanice, nerazumevanje, pa i paušalno sagledavanje. Ponekad ih relativizujemo i zanemarujemo, što može biti opasno jer se tako mogu minimizirati i prevideti ozbiljnije bolesti.
Veza između uma i tela je fascinantna i važno je shvatiti da emocionalna stanja mogu uticati na naše fizičko zdravlje, pa čak i uzrokovati bolest. U medicinskoj praksi razumevanje ove veze je neverovatno važno. To je i osnova psihosomatskih poremećaja.
Psihosomatski poremećaji (od „psiho“, što znači um i „somatski“ što znači telo) predstavljaju fizičkih simptome ili bolesti izazvane ili pogoršane intenzivnim psihološkim promenama. To mogu biti i uticaji kao što su stres ili trauma. Međutim, uglavnom se zanemaruju, uglavnom zbog poteškoća u smislu postavljanja dijagnoze i lečenja ili se pak njima često „opravdavaju“ ali i previđaju neki drugi fiziološki poremećaji, što je takođe pogrešno i opasno.
Psihosomatski poremećaji mogu izazvati ili dovesti do različitih simptoma i bolesti, fizičkih i mentalnih. Neki od njih su:
Ovi poremećaji se često odbacuju, a rečenica kojom se to najčešće čini je „sve je to iz glave“, posebno kada ne postoji očigledan uzrok. U stvari, simptomi su veoma stvarni i često mogu biti iscrpljujući za pacijenta. Za mnoge je iznenađujuće u kom intenzitetu emocionalno zdravlje može da doprinese ispoljavanju takvih simptoma i bolesti.
Intenzivna psihološka iskustva kao što su značajne životne promene ili odluke, traume i/ili hronični stres mogu izazvati promene u našem telu. Uticaj stresa na telo na biološkom nivou istraživan je i ranije, a studije su zaista potvrdile da ljudi koji su pod hroničnim stresom imaju umanjeni, odnosno kompromitovani imunološki odgovor.
Dr Besel van der Kolk, psihijatar i naučnik koji se bavi traumama, o tome govori u svojoj knjizi pod nazivom „U telu je tajna“. Doktor u njoj detaljno razmatra načine na koje je duboka trauma njegovih pacijenata uticala na njihovo fizičko i mentalno zdravlje. Zaključuje, pored ostalog, da razumevanje kako taj mehanizam funkcioniše može biti ključni u lečenju pacijenata sa traumom.
Nervni sistem je složena mreža koja kontroliše različite procese u našem telu, uključujući i nevoljni (npr. disanje, varenje) i voljne (kretanje). Razumevanje nervnog sistema i njegovog odnosa sa stresom može pomoći da se razjasni kako emocionalna stanja mogu da diktiraju naše fizičko blagostanje, ali i izazvati psihosomatske poremećaje.
Studije su pokazale da je vagusni nerv, ključni deo našeg nervnog sistema, direktno uključen u brojne procese u našem telu. Međutim, ogromne količine stresa mogu preterano da ga aktiviraju izazivajući simptome kao što su bol u stomaku i bolesti. Povezan je čak i sa anksioznošću i depresijom. Studije su takođe dokazale jačinu uticaja koje posebno trauma može imati na vagusni nerv.
Nažalost, ni lekari ponekad ne znaju kako da dijagnostikuju ili da se izbore sa psihosomatskim poremećajima kod pacijenata. Mogući razlozi su nedostatak edukacije, segregacija medicinskih specijalnosti (posebno psihijatrije) i nedostatak holističkog pristupa.
Pacijenti koji doživljavaju psihosomatske simptome neretko su pogrešno dijagnostikovani, a simptomi se tretiraju kao kratkoročne manifestacije bez sagledavanja primarnog uzroka problema. Ono što bi trebalo da bude prvo pravilo jeste pažljivo slušanje pacijenta kroz holistički pristup.