Sindrom nemirnih nogu pogoršava se tokom noći, a jedan lek nekada stvara nepodnošljive tegobe
Pacijenti uzimaju dodatne doze leka, usled čega može da dođe do konfuzije, depresije, poremećaja kontrole impulsa. Pojedine osobe počnu da se kockaju, impulsivno kupuju nepotrebne stravi, javljaju se poremećaji seksualnog nagona
Sindrom nemirnih nogu je skup neuroloških simptoma koji se ispoljavaju osećajem nelagodnosti u nogama tokom mirovanja. Tegobe mogu da budu izraženije u noćnim satima i kada sedimo, a "noge se kreću same od sebe", kažu pojedini pacijenti. Javlja se i peckanje, osećaj da nešto puže uz noge. Pacijenti ove simptome pokušavaju da umire lekovima iz grupe agonista dopamina, koji se primenjuju u terapiji sindroma nervoznih nogu duže od 20 godina. Međutim, najnovija saznanja ukazuju da ovi medikamenti pružaju kratkoročno olakšanje i često pogoršaju simptome.
Nove smernice lečenja sindroma nemirnih nogu
Sve ovo bio je razlog da stručnjaci okupljeni oko American Academy of Sleep Medicine revidiraju kliničke smernice za lečenje sindroma nemirnih nogu. Preporuka je da se agonisti dopamina i dalje koriste kao terapija, ali da ne budu prva linija lečenja sindroma nemirnih nogu. Savet je da se u slučaju upotrebe pažljivo prati stanje pacijenta, kako ne bi došlo do ozbiljnijih simptoma.
- Svako ko koristi agoniste dopamina trebalo bi da se posavetuje sa lekarom o daljem toku terapije - o tome da li da prekine ili nastavi sa daljom primenom leka - kaže neurolog dr Brian Koo, Yale Medicine.
Dodatne tegobe posle upotrebe leka
Dr Koo je član radne grupe koja je kreirala nove smernice American Academy of Sleep Medicine, objavljene u januaru 2025. godine u Journal of Clinical Sleep Medicine. Konkretno, Akademija je promenila svoju prethodnu preporuku o upotrebi agonista dopamina. Ove promene usledile su posle kliničkih ispitivanja, longitudinalnih studija i iskustva lekara koji ukazuju da neki lekovi, kao što su pramipeksol i ropinirol, mogu da pogoršaju simptome sindroma nemirnih nogu.
- Sve više je pacijenata koji posle upotrebe ovih lekova razvijaju dodatne tegobe. Naravno, moguće komplikacije se neće javiti preko noći, već posle niza godina primene leka. Potrebno je da znamo da su mnogi pacijenti počeli da uzimaju navedene medikamente pre 25 godina, kada su agonisti dopamina smatrani revolucionarnom terapijom za sindrom nemirnih nogu - objašnjava dr Koo.
Nelagodnost u nogama tokom mirovanja
Sindrom nemirnih nogu je poznat i kao Vilis-Ekbomova bolest, skup neuroloških simptoma praćenih osećajem nelagodnosti u nogama tokom mirovanja. Prema nekim podacima, učestalost bolesti iznosi od 2 do 10 odsto. Stanje se javlja u svim starosnim grupama, ali izraženije je kod ljudi starijih od 40 godina. Pacijenti tegobe umiruju hodom, istezanjem mišića nogu, masažom.
Nije poznat tačan uzrok sindroma nemirnih nogu, ali smatra se da je faktor rizika genetska komponenta, jer se slične tegobe javljaju kod bliskih srodnika. Takođe, žene su u većem riziku da dobiju ovaj sindrom, često se prvi simptomi jave tokom trudnoće i prolongiraju posle porođaja.
Stanje se dovodi u vezu i sa dijabetesom, ozbiljnim bolestima bubrega. Smatra se da neki lekovi kao što su antidepresivi, antihistaminici i lekovi protiv alergija, mogu da izazovu tegobe.
Kada simptomi postaju sve jači?
Pojedine studije navode da posle duže upotrebe agonista dopamina dolazi do pojačanih simptoma nemirnih nogu krajem dana. Kod pojedinih pacijenata tegobe mogu da se prošire i na predeo trupa i ruku. Posle izvesnog vremena nelagodnost može da postane intenzivnija, često neizdržljiva. Neki pacijenti u ovakvim situacijama uzimaju dodatne doze leka i produbljuju tegobe.
- Dešava se da posle višegodišnje upotrebe agonista dopamina nastupaju prave nevolje, simptomi su sve jači. Pacijenti uzimaju dodatne doze leka, usled čega može da dođe do konfuzije, depresije, poremećaja kontrole impulsa. Pojedine osobe počnu da se kockaju, impulsivno kupuju nepotrebne stravi, javljaju se poremećaji seksualnog nagona - objašnjava dr Koo. On dodaje da se u ovakvim situacijama savetuje prestanak upotrebe leka, pod nadzorom lekara.
Nefarmakološka terapija za nemirne noge
Postoje i nefarmakološki oblici lečenja sindroma nemirnih nogu. Moguće je da neće svima biti od pomoći, ali bitno je da pacijent u saradnji sa zdravstvenim radnikom pronađe oblik terapije koji mu najviše odgovara, kaže dr Koo.
Važno je da pacijenti izbegavaju nezdrave životne navike, na primer, nedostatak sna može dodatno da pogorša simptome. Savetuje se kontrolisana upotreba kofeina, alkohola. Dešava se da nelečena opstruktivna sleep apneja razbukta tegobe nemirnih nogu.
Deficit gvožđa
Savetuju se provere nivoa gvožđa u krvi. Smatra se da značajnu ulogu u nastanku tegoba, ima deficit gvožđa i poremećaj na nivou dopaminergičkog sistema, ipak nema definitivnog zaključka o tačnim mehanizmima nastanka, objašnjavaju lekari.
Dr Koo savetuje da se proveri nivo feritina u serumu kao markera za sindrom nemirnih nogu. Feritin je nivo gvožđa koje se skladišti u organizmu, ako su nivoi feritina niski savetuju se intravenski dodaci gvožđa koji se bolje apsorbuju od dodataka gvožđa u obliku tableta, smatraju lekari.
Antiepileptici
Gabapentin spada u grupu lekova antiepileptika, ali može da bude od pomoći nekim pacijentima. Za razliku od agonista dopamina, ovi lekovi umiruju centralni nervni sistem i ne jačaju simptome sindroma nemirnih nogu. Dr Koo ipak kaže kod izrazitih tegoba ni ovi lekovi možda neće biti od pomoći.
Stimulacija peronealnog nerva
Bilateralna visokofrekventna stimulacija peronealnog nerva je relativno nova terapija umerenih do teških simptoma nemirnih nogu. TKS100 Tonic Motor Activation Sistem je uređaj koji stimuliše peronealni nerv (ogranak išijadičnog nerva obavija se sa zadnje strane kolena do prednje strane cevanice) u nogama. Ova terapija se koristi pre spavanja. Dr Koo, kaže da podaci kliničkih studija navode da ovaj oblik lečenja u velikoj meri smiruje simptome nemirnih nogu.
Opioidni lekovi
Moguća je i upotreba niskih doza opioidnih lekova, koji su dobili uslovnu podršku za opreznu primenu kod težih oblika sindroma nemirnih nogu, objašnjava dr Koo.
- Koriste se male doze opioida, postoji mogućnost da se razvije zavisnost od opioida, ali doze ne moraju da se povećavaju, a svakako ih ne treba davati u većim dozama - napominje dr Koo.
Dr Koo kaže da pacijenti imaju najviše koristi od kombinacije više različitih oblika terapije. Neurolog je stručnjak koji može da nam pomogne, a bitno je da lekaru uvek naglasimo moguću primenu agonista dopamina.