Smrtnost od akutne leukemije i dalje visoka – šansa za život zavisi od brzine i dostupnosti terapije, upozorava Predrag Slijepčević

Vreme čitanja: oko 5 min.

Bilo koji pacijent koji dobije akutnu leukemiju ima tri do četiri meseca da započne lečenje od momenta kada se bolest potvrdi. Bitno je zato da se bolest dijagnostikuje na vreme, kaže predstavnik pacijenata Predrag Slijepčević

Ne ubija sama leukemija, već i posledice njenog lečenja, neželjene reakcije na terapiju Foto: Shuterstock/ Lična arhiva Predrag Slijepčević

Akutna leukemija je izuzetno agresivna bolest sa brzom progresijom. U pitanju je maligno oboljenje hematopoeznog sistema, tokom kojeg dolazi do ubrzanog razmnožavanja neke od ćelija limfoidne ili mijeloidne loze, rasta broja belih krvnih zrnaca u perifernoj krvi i povećavanja mase leukocita. Kada je akutna leukemija u pitanju, veoma je bitno da pacijent što pre dobije tačnu dijagnozu i počne lečenje na vreme. U suprotnom sve se može završiti smrtnim ishodom. U Srbiji je stopa smrtnosti od akutne leukemije sve bliža granicama evropskog proseka, prvenstveno zahvaljujući velikom znanju i angažovanju lekara hematologa, ističu predstavnici pacijenata.

Pacijent ima 3 do 4 meseca da započne lečenje

Stručnjaci naglašavaju da uvek reagujemo na simptome kao što su umor, na pojavu difuznih modrica na koži, obila menstrualna krvarenja, krvarenja iz nosa i/ili desni, česte infekcije. Veoma je bitno da u ovakvim situacijama dođemo kod lekara opšte prakse, proverimo krvnu sliku, posle čega nas lekar, ako je potrebno, može da uputi dalje kod hematologa.

- Bilo koji pacijent koji dobije akutnu leukemiju ima tri do četiri meseca da započne lečenje od momenta kada se bolest potvrdi. Bitno je zato da se bolest dijagnostikuje na vreme. Bolest se završava smrtnim ishodom, ukoliko se najbolja moguća terapija ne dobije na vreme - kaže za portal eKlinika predsednik udruženja pacijenata Leuka Predrag Slijepčević, čovek koji je četiri puta pobedio leukemiju.

Deo inovativnih lekova počeo je da stiže u Srbiju, ali nema ih dovoljno

Ozbiljne zdravstvene komplikacije i progrediranje toka bolesti može da se spreči kada se leukemija utvrdi na vreme i počne adekvatno lečenje. Tada su šanse za izlečenje najveće, ipak ako pacijent ne dobije odgovarajuću terapiju može da dođe i do fatalnog ishoda. Prava terapija, primenjena u pravo vreme može da spase pacijenta. Ipak, problem je što su se u poslednjih 7 godina samo 4 inovativna leka za terapiju hematoloških maligniteta našla na listi Republičkog fonda za zdravstveno osiguranje (RFZO), navode predstavnici udruženja pacijenata koji se leče od hematoloških maligniteta. Inovativni terapijski modaliteti pružaju pacijentima veće šanse za izlečenje, ali i štite od neželjenih reakcija tradicionalne terapije.

- Ne ubija sama leukemija, već i posledice njenog lečenja, neželjene reakcije na terapiju, koje dovode do imuno supresije to jest, slabljenja imuniteta. Samo lečenje je strahovito agresivno, a problem je što ni u svetu nema novih lekova u terapiji leukemije. Jedan deo inovativnih lekova počeo da stiže u Srbiju, ali i dalje ih nema dovoljno. Ako me pitate:" Da li je to adekvatno lečenje?". Odgovor glasi da nije - napominje Slijepčević.

Dijagnostika kako bi pacijent preživeo 24 sata

Lečenje akutne leukemije u Srbiji moguće je u četiri klinička centra - Beograd, Novi Sad, Kragujevac i Niš. Dijagnostika je obimna i zahtevna i moguća je u ovim centrima koji su potpuno opremljeni.

- Dijagnostika mora da se uradi odmah, inače moguće je da pacijent neće preživeti idućih 24 sata. Veoma je bitno i da lekar u primarnoj zdravstvenoj zaštiti primeti na osnovu krvne slike da nije nešto u redu i uputi pacijenta kod hematologa, koji će prepoznati bolest i poslati bolesnika u jedan od ova četiti klinička centra na lečenje - zaključuje Predrag Slijepčević.

Kako poboljšati izlečenje?

Slijepčević naglašava da je lečenje leukemije relativno skupo, ali dodaje da ima i drugih bolesti koje zahtevaju još skuplju farmakološku terapiju.

- Ukoliko smo već spremni da potrošimo X dinara za lečenje i imamo polovične, to jest manje od polovične i jako slabe rezultate, jer je smrtnost velika, možda je logičnije i pametnije da potrošimo X plus još nešto dinara i imamo veću sigurnost i savremenu terapiju sa manje neželjenih reakcija. Možda bi trebalo dodati na tih X dinara 10 do 20 odsto i u velikoj meri poboljšati procenat izlečenja akutne leukemije - ističe sagovornik portala eKlinika.

Iza preminulih pacijenata ostaju porodice

Predrag Slijepčević kaže da pacijenti u Srbiji imaju sreću da ih u skromnim uslovima leče vrhunski lekari hematolozi

- Kada bih ja ponovo dobio leukemiju ne bih otišao nigde, već kod lekara koji su me do sada lečili. I samim lekarima je teško, jer znaju da bi sve moglo da bude mnogo bolje, ali nemaju mogućnosti da nam ponude bolju terapiju. Ono što država mora da uradi, jeste da pita lekare :"Šta vam je potrebno od terapije?". Životi su u pitanju, ljudi umiru, a iza njih ostaju devastirane porodice. Mi ostajemo u kontaktu sa porodicama koje trpe veoma teške sudbine - kaže Slijepčević."

„Lepili su me selotejpom, koji drži”

U Srbiji je procenat izlečenja slabiji u odnosu na Evropu, ali i jako blizu evropskog proseka, pre svega zbog velikog napora lekara, napominje još jednom Slijepčević.

- Profesorka dr Dragana Stamatović koja je pre par meseci otišla u penziju je svetski stručnjak koji izdvaja naše lekare kao jedne od najboljih u Evropi, jer znaju da se dovijaju i snalaze kako bi svakom dali najbolju terapiju. Iz mog ličnog iskustva znam kako su uz "pomoć štapa i kanapa" uspevali da nas izleče. Mene su "lepili selotejpom", jer nisu imali šta drugo, ali je taj selotejp držao koliko je bilo potrebno i evo me živ sam - napominje Slijepčević.

Nedostaju savremeni lekovi, ali i psihološka pomoć

Problem je što će iskusniji lekari za dve do tri godine biti u penziji, mladi stručnjaci imaju dosta znanja, ali nemaju toliko iskustva, dodaje Slijepčević.

- Moramo da budemo svesni da moramo da pomognemo i lekarima. Da se sa državom izborimo za adekvatne uslove lečenja, jer ih u ovom momentu nemamo. Nedovoljno je lekara, nemamo psihološku pomoć koja je veoma važna, jer  mnogo toga zavisi od psihološkog stanja pacijenta. Razlog što sam ja preživeo upravo je u mom načinu razmišljanja, sagledavanju celokupnog procesa lečenja. Pacijenti koji su preživeli mogu dosta da pomognu,  ali je potrebno da imamo psihoonkologe, ljude koji razumeju šta je to leukemija. Ja sam živ zbog rečenice koju mi je rekla   profesorka dr Nada Suvajdžić, kada sam dobio dijagnozu doktorka je rekla :50 odsto je naše, a 50 odsto je vaše. Tih 50 odsto mojih činilaca bili su upravo način na koji ja sagledavam bolest - kaže Slijepčević.