Bol, ukočenost i povrede ne moraju da postanu deo svakodnevice: Kako izgleda savremeni oporavak
Bol u leđima ili vratu, ukočenost zglobova, povreda koja se ponavlja ili otežan povratak svakodnevnim aktivnostima nakon operacije mogu znatno da naruše kvalitet života. Savremena fizikalna i regenerativna medicina danas se ne usmerava samo na ublažavanje simptoma, već i na vraćanje pokretljivosti, snage i funkcionalnosti pacijenta.
U Centru za fizikalnu i regenerativnu medicinu Acibadem Bel Medic pacijentima su dostupni fizijatrijski pregledi, dijagnostičke procedure, fizikalna i kineziterapija, kao i savremene procedure regenerativne medicine.
Kome je ovakav pristup namenjen, kada bi trebalo potražiti pomoć fizijatra i koje mogućnosti savremena medicina pruža, objašnjava Prim. dr Nataša Radosavljević, specijalista fizikalne medicine i rehabilitacije i subspecijalista reumatologije.
Kada bol i ograničena pokretljivost postaju razlog za pregled fizijatra
Bol nije jedini razlog za odlazak fizijatru, jer na potrebu za pregledom mogu da ukažu i ukočenost, slabost, otok i druge promene koje otežavaju svakodnevno funkcionisanje.
– Primarni cilj našeg Centra jeste da pomognemo pacijentima da dostignu svoj maksimalni funkcionalni kapacitet, što podrazumeva život bez bola i onesposobljenosti. Centar je namenjen svim pacijentima sa oboljenjima i povredama koštano-mišićnog sistema, neurološkim i reumatološkim problemima, kao i pacijentima kojima je nakon operativnih zahvata potreban povratak svakodnevnim životnim aktivnostima – kaže dr Nataša Radosavljević.
Prema njenim rečima, razlog za pregled ne mora da bude samo jak ili dugotrajan bol.
– Svaki simptom koji vas ometa u obavljanju uobičajenih aktivnosti – bol, ukočenost, slabost, otok, kao i promene u boji ili temperaturi kože iznad zglobova i mišića – može biti razlog za pregled i procenu fizijatra – objašnjava dr Radosavljević.
Koji problemi najčešće dovode pacijente u Centar
Iako su bolovi u leđima i vratu među najčešćim tegobama, pomoć fizijatra potrebna je i osobama sa povredama zglobova, neurološkim problemima i posledicama različitih bolesti.
– U populaciji pacijenata koje srećemo najčešća su bolna stanja lumbalne i vratne kičme, zatim povrede i degenerativna oboljenja kolena, kukova i ramena. Neretko su ova stanja komplikovana neurološkim tegobama u vidu radikulopatija, kao i slabošću ekstremiteta usled neuroloških oboljenja ili povreda – navodi dr Nataša Radosavljević.
U Centar dolaze i pacijenti kojima je potreban složeniji i dugotrajniji proces rehabilitacije.
– Među našim pacijentima su i osobe sa hroničnim bolnim stanjima, kao i pacijenti sa složenim posledicama politrauma, moždanog udara ili hroničnih reumatskih i neuroloških oboljenja – dodaje naša sagovornica.
Šta fizijatar može da otkrije već tokom prvog pregleda
Prvi pregled ne svodi se samo na deo tela koji boli, već obuhvata procenu pokretljivosti, mišićne snage, stanja zglobova i ukupne funkcionalnosti pacijenta.
– Zadatak fizijatra je da na prvom pregledu, nakon detaljno uzete anamneze, proceni ukupan funkcionalni status pacijenta. Pregled podrazumeva detaljnu procenu kičmenog stuba, gornjih i donjih ekstremiteta, uz sagledavanje eventualnih deformiteta, tonusa i trofike mišića, pokretljivosti vratne i lumbalne kičme i svih zglobova – kaže dr Radosavljević.
Istovremeno se proverava da li postoje znaci koji mogu da ukažu na neurološki problem ili potrebu za dodatnim ispitivanjima.
– Istovremeno se procenjuje mišićna snaga pregledanih segmenata i obavlja osnovna neurološka evaluacija. Na osnovu nalaza fizijatar određuje da li su potrebne dodatne dijagnostičke procedure i koji je naredni korak u lečenju – objašnjava doktorka.
Od pregleda do dijagnoze i terapije na jednom mestu
Kada klinički pregled nije dovoljan, dodatna dijagnostika pomaže da se preciznije utvrdi uzrok tegoba i izabere odgovarajuća terapija.
– Prvi korak evaluacije je pregled fizijatra, nakon kojeg se, kada je potrebno, indikuje dodatna dijagnostika. U samom Centru obavljamo ultrazvučnu dijagnostiku i merenje koštane gustine, odnosno osteodenzitometriju, dok su u okviru bolnice dostupne laboratorijske analize, rendgenska snimanja, CT i MR dijagnostika, kao i EMNG – navodi dr Nataša Radosavljević.
Nakon postavljanja dijagnoze bira se terapija koja odgovara zdravstvenom problemu i funkcionalnom stanju pacijenta.
– Nakon postavljanja dijagnoze, ukoliko postoji indikacija, mogu se sprovoditi ultrazvučno vođene lokalne aplikacije lekova, kao i procedure fizikalne terapije na savremenim aparatima, uključujući INDIBA terapiju, uz kineziterapiju sa iskusnim fizioterapeutima – kaže naša sagovornica.
PRP terapija koristi sopstvene faktore rasta pacijenta
Jedna od metoda regenerativne medicine jeste PRP terapija, koja se primenjuje kod određenih povreda i degenerativnih promena mišićno-koštanog sistema.
– PRP terapija (Platelet-Rich Plasma), odnosno terapija plazmom bogatom trombocitima, metoda je regenerativne medicine koja koristi pacijentovu sopstvenu krv, iz koje se izdvajaju trombociti bogati faktorima rasta. Nakon obrade, PRP se pod kontrolom ultrazvuka aplikuje u oštećeno ili bolno tkivo, sa ciljem da podstakne prirodne procese zarastanja, smanji bol i poboljša funkciju – objašnjava dr Radosavljević.
Ova terapija ima jasno određene indikacije i može da se kombinuje sa drugim procedurama.
– Primenjuje se kod povreda tetiva i ligamenata, degenerativnih promena zglobova, bolnih stanja mišićno-koštanog sistema i sporijeg oporavka nakon povreda. Kada je reč o zglobovima, može se primenjivati i u kombinaciji sa intraartikularnim hijaluronatima – navodi doktorka.
Medicinski botoks nije samo estetska procedura
Botulinski toksin ima značajno mesto i u medicini, naročito u kontroli mišićnih spazama, nevoljnih pokreta i određenih neuroloških tegoba.
– Kada je reč o medicinskoj primeni botulinskog toksina, u Centru se ova terapija koristi u lečenju mišićnih spazama na telu i licu, nevoljnih pokreta i distonije, kao i kod pojačanog lučenja pljuvačke i hronične migrene. Terapija se sprovodi ciljano, prema individualnoj proceni lekara i specifičnim potrebama pacijenta – ističe dr Nataša Radosavljević.
Rehabilitacija posle operacije počinje već u bolnici
Sa rehabilitacijom ne bi trebalo čekati izlazak pacijenta iz bolnice, jer prve mere mogu da počnu već dan nakon operacije.
– Rehabilitacija nakon povreda i operacija počinje već prvog postoperativnog dana, ranom rehabilitacijom i prevencijom komplikacija u bolnici. Nakon toga se nastavlja u našem Centru, prema individualnom planu, sve do maksimalno mogućeg funkcionalnog oporavka pacijenta – kaže dr Radosavljević.
Krajnji cilj nije samo ublažavanje tegoba, već vraćanje pacijenta što samostalnijem i bezbednijem životu.
– Cilj nije samo smanjenje bola, već ponovno uspostavljanje pokretljivosti, mišićne snage i sposobnosti pacijenta da se što bezbednije vrati svakodnevnim aktivnostima – naglašava naša sagovornica.
Ista dijagnoza ne znači i isti plan terapije
Dve osobe mogu imati istu dijagnozu, ali različit stepen bola, ograničenja i onesposobljenosti, zbog čega rehabilitacija mora biti prilagođena svakom pacijentu.
– Sačinjavanje i sprovođenje individualnog plana rehabilitacije zadatak je rehabilitacionog tima koji čine pacijent, fizijatar i fizioterapeut, a po potrebi i drugi medicinski stručnjaci uključeni u lečenje – kaže dr Nataša Radosavljević.
Plan rehabilitacije zavisi od celokupnog zdravstvenog i funkcionalnog stanja, ali i od ciljeva koje pacijent želi da dostigne.
– Plan se zasniva na sveobuhvatnoj proceni stanja pacijenta, uključujući njegov prethodni funkcionalni status, postojanje drugih pridruženih oboljenja, početni stepen onesposobljenosti i postavljanje realističnog rehabilitacionog cilja oko kojeg su saglasni svi članovi tima, uključujući i samog pacijenta – objašnjava doktorka.
Plan nije nepromenljiv, već se prilagođava u skladu sa odgovorom pacijenta na terapiju.
– Proces se nastavlja propisivanjem i sprovođenjem procedura fizikalne terapije koje treba da dovedu do postavljenog cilja, dok se napredak proverava u unapred dogovorenim vremenskim intervalima. Na osnovu rezultata, plan i ciljevi rehabilitacije mogu se menjati i prilagođavati – dodaje dr Radosavljević.
Kako se procenjuje da li terapija daje rezultat
Uspeh rehabilitacije ne procenjuje se samo na osnovu toga da li je bol slabiji, već i prema promenama u pokretljivosti, mišićnoj snazi i kvalitetu života.
– Napredak pacijenta prati se kroz smanjenje intenziteta bola, koje se može meriti numeričkim skalama, zatim povećanje obima pokreta, promenu mišićne snage i druge parametre u zavisnosti od samog oboljenja. Jedan od važnih pokazatelja je i promena ukupnog kvaliteta života prema proceni samog pacijenta – navodi dr Nataša Radosavljević.
Dužina rehabilitacije zato nije ista za svakog pacijenta, niti se njen završetak određuje unapred samo na osnovu dijagnoze.
– Trajanje i rezultat rehabilitacije zavise od osnovnog zdravstvenog problema, početnog funkcionalnog stanja, kontinuiteta terapije i eventualnih komplikacija. Lečenje se završava kada se dostignu prethodno definisani rehabilitacioni ciljevi – zaključuje dr Radosavljević.
Savremeni pristup fizikalnoj i regenerativnoj medicini zato podrazumeva mnogo više od jedne terapijske procedure. Oporavak počinje preciznom procenom i individualnim planom, a njegov krajnji cilj jeste da pacijent dostigne najbolji mogući nivo funkcionalnosti i vrati se aktivnostima koje su mu važne.
(eKlinika.rs)
eKlinika zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.