Vesna iz Vranja je preživela dva karcinoma, a danas ima poruku koju bi svi zdravi ljudi trebalo da čuju
Vesna Miletić iz Vranja prvi karcinom je dobila 2011, drugi 2019. godine. Najpre na debelom crevu, pa na dojci. Nisu bili povezani, bar tako su rekli lekari. Današnja Vesna je u mnogome drugačija od one pre bolesti. Iako na papirima piše da je zdrava, kaže da neke rane nikada ne zacele, a strah od povratka bolesti ostaje prisutan.
Drugi karcinom, model ponašanja isti: šok, plač, tuga, pa rešenost da se bori
Sagovornica eKlinika portala upravo je prošla godišnji krug kontrola, i još jednom odahnula. U njenim rečima i zdravi i bolesni trebalo da bi da pronađu to zrno mudrosti, isklijalo ih najizazovnijih životnih iskustava. Kako se danas seća dijagnoza, koje su promenile njen život?
- Posle prvog karcinoma uspela sam da se sastavim, da živim punim plućima, i da putujem jer to je ono što me činilo srećnom. Kada se ta bitka završila govorila sam - ako mi se ponovo desi, neću se boriti, ne mogu više da izdržim. A onda se desio i drugi, uprkos neprestanom praćenju i brojnim preventivnim pregledima. Napravljena je dijagnostička greška, i što bi rekli ,,kad te hoće, onda te hoće.“ Model ponašanja bio je isti: šok, plač, tuga, a onda ustajanje i rešenost da dobijem i ovu utakmicu - kaže Vesna Miletić za naš portal.
Kapiten životne utakmice u uslovima pandemije: Bolest kao filter za ljude iz okruženja
No, ta utakmica se igrala u uslovima vanrednog stanja zbog Covid 19 pandemije. Prepreka još više, Vesna istrošena i umorna. Ali, ne toliko da meč preda bez suprotstavljanja, što opisuje ovako:
- Igram, trčim, šutiram, a onda tražim pauzu. Od svih i svega, i mnogo češće to činim nego prvi put. Onda se nešto preokrene u meni, valjda preovlada ta iskonska želja za životom, i nastavim da trčim, da pobedim protivnika. On se povlači, a onda me udružen sa situcijom zbog korone baci na zemlju. Ustajala sam, a bodrila me je moja verna publika. Bila je malobrojnija jer su se pojedinci umorili od navijanja. Ostali su samo oni koji me istinski vole, i to je možda najveći benefit ove opasne bolesti.
Ako sama sebi ne udovoljim - ko će?
I nije jedini, konstatuje Vesna u razgovoru sa novinarkom eKlinike, jer sada sa lakoćom otpušta sve ono što joj ne prija, kloni se negativnih ljudi, ume da kažem NE i da posle toga ne oseća krivicu:
- Osluškujem sebe više nego ikad i udovoljavam, jer ako to ne uradim ja, niko drugi neće. Ne brojim više ni onih pet famoznih godina, pa da mi saopšte da sam zdrava. Živim dan za danom, danas zdrava, sutra malo bolešljiva, i trudim se da usrećim one koji volim. I da pomognem ljudima, jer odlično znam kako je kad zlo pokuca na vrata.
Aktivizam sa ciljem širenja svesti o zdravlju
To je razlog i njenog angažovanja u Društvu onkoloških pacijenata Vranje.
- Ranije sam retko izgovarala da sam onkološki pacijent, danas to činim sa lakoćom jer mi vidimo i znamo, ono što drugi ne primećuju. Jedino mi je žao što zdrave ljude teško uspevam da osvestim koliko su srećni i bogati! - poentira Vesna Miletić.
Sagovorica eKlinika portala je i autorka dve knjige: ,,Život sa šifrom C 20“ i ,,Sunce i klupa", u kojima opisuje svoju borbu tokom lečenja od kancera.
(eKlinika/Društvo onkoloških pacijenata Vranje)
eKlinika zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.