Ako lako možete da zamislite da ste sada na plaži, vaš mozak ima dobra „podešavanja“ za moć vizualizacije
Zatvorite oči i pomislite na jabuku. Zamislite njen okrugli oblik, crvenu boju, glatku i sjajnu koru. Da li možete da je vidite? Ili vam je takva vrsta vizualizacije potpuno nemoguća? Možda bolje more, da ste sada na nekoj plaži, čujete šum talasa i prepuštate se osećaju unutrašnjeg mira?
Vizualizacija nije jednostavna svim ljudima: Ko su hiperfantazisti?
Neki ljudi mogu da zamišljaju određene slike neuporedivo živopisnije od drugih, a istraživanja objavljena u časopisu Cerebral Cortex Communications možda objašnjavaju zašto.
- Postoje nevidljive, ali velike razlike među nama u sposobnosti vizualizacije, i one su povezane s razlikama u načinu na koji naš mozak funkcioniše - kaže Adam Zeman, profesor kognitivne i bihejvioralne neurologije na Medicinskom i zdravstvenom fakultetu Univerziteta u Ekseteru.
Zeman je predvodio tim istraživača sa Univerziteta u Ekseteru u Engleskoj koji su istraživali zašto se procenjuje da 1-3 odsto ljudi nema sposobnost vizualizacije. Zeman je ovu nemogućnost nazvao „afantazija“ još 2015. godine.
On takođe ljude koji imaju izuzetno razvijene sposobnosti vizuelnog zamišljanja naziva „hiperfantazisti“.
Da bi razumeli razlike između ove dve grupe, Zeman i njegov tim sproveli su prvu sistematsku neuropsihološku i neuroimidžing studiju osoba sa afantazijom i hiperfantazijom.
Izveli su snimanja funkcionalnom magnetnom rezonancom (fMRI) kod 24 učesnika sa afantazijom, 25 sa hiperfantazijom i 20 osoba sa srednjim nivoom živosti mentalnih slika, koji su činili kontrolnu grupu. Pored snimanja mozga, istraživači su sproveli i detaljne kognitivne testove i testove ličnosti.
Razumevanje afantazije i hiperfantazije
Na osnovu snimaka dobijenih dok su učesnici bili u stanju mirovanja, opušteni i bez fokusiranja na određeni zadatak, istraživači su primetili da hiperfantazisti imaju jaču povezanost između delova mozga zaduženih za vid i frontalnih regiona povezanih sa donošenjem odluka i pažnjom.
Iako su sve grupe postigle slične rezultate na standardnim testovima pamćenja, osobe sa hiperfantazijom davale su bogatije opise zamišljenih scena nego kontrolna grupa i imale su snažniju sposobnost da se prisete događaja iz sopstvenog života. Pored toga, osobe sa afantazijom nisu mogle da prepoznaju lica jednako dobro kao hiperfantazisti.
Prema testovima ličnosti koje su učesnici popunjavali, osobe sa afantazijom su češće bile introvertne, dok su hiperfantazisti pokazivali veću otvorenost. Zeman veruje da njegova otkrića pomažu u „razumevanju činjenice da se načini na koje naš um i mozak funkcionišu razlikuju na duboke i zanimljive načine“.
Takođe ističe da ovi nalazi pomažu da se „‘validiraju’ razlike u ličnom iskustvu koje ljudi često teško uspevaju da objasne drugima“.
Deborah Serani, psiholog (PsyD) i profesorka na Univerzitetu Adelphi, saglasna je sa njim.
- Što nauka više proučava kako naš um funkcioniše, šta svaka struktura u mozgu radi i kako se određeni neuronski putevi mogu aktivirati ili ponovo povezati, to se otvara veća nada - kaže ona.
Kako je živeti sa afantazijom?
Prednosti snažne vizualizacije
Serani ističe da Zemanovo istraživanje naglašava važnost vizuelnih mentalnih slika.
- I dodatne koristi koje svesna pažnja (mindfulness), odnosno produbljivanje ‘unutrašnjeg oka’, mogu da imaju u mnogim aspektima života - kaže Serani.
Ona naglašava da ljudi sa izraženom sposobnošću vizualizacije često veoma dobro učestvuju u psihoterapiji.
- Sposobnost da se prizovu, dozovu ili zapamte određeni trenuci, uspomene ili traume pomaže u procesu oporavka. Takođe su uspešniji u izražavanju svojih misli i osećanja - kaže Serani.
Iako hiperfantazisti mogu da budu bolji u prisećanju delova lične prošlosti i zamišljanju budućih scenarija, kao i skloniji radu u „kreativnim“ industrijama, Zeman naglašava da verovatno postoje i određene tendencije, kao što je veća sklonost ka negativnim emocijama koje podstiču slike, poput žudnje.
Serani se i ovde slaže, napominjući da neki ljudi sa hiperfantazijom mogu da budu preplavljeni mislima, emocijama i impulsima.
Svako može da ojača svoju sposobnost vizualizacije, to ne znači da nismo maštoviti
Zeman kaže da i osobe sa afantazijom imaju maštu.
- Postoji mnogo načina da razmišljamo o stvarima čak i kada one nisu prisutne, a vizuelna imaginacija je samo jedan od njih. Nedostatak sposobnosti vizualizacije ne znači i nedostatak mašte - kaže Zeman.
Sposobnosti vizualizacije razlikuju se od osobe do osobe, dodaje Serani.
- Iako se ovo istraživanje bavi pojedincima sa ‘supermoćima’ vizualizacije, mnogi ljudi mogu postepeno da unapređuju sopstvenu sposobnost vizualizacije pomoću saveta i tehnika dostupnih na internetu, u knjigama ili kroz časove joge, mindfulness-a i meditacije u zajednici - naglašava ona.
(eKlinika.rs)
eKlinika zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.