Aritmija je jedan od simptoma prolapsa mitralne valvule Foto: Shutterstock
Prolaps mitralne valvule je ralativno često kardiološko stanje. Do njega dolazi kada jedan od zalistaka delova „ventila“ srca u manjoj meri propušta deo krvi i vraća iz komore u pretkomoru.
Stručnjaci procenjuju da ovaj poremećaj ima od 3 do 5 odsto populacije, pa je tako prolaps mitralne valvule najčešće valvularno oboljenje. Međutim, treba znati da nije reč o jedinstvenom entitetu, već spektru abnormalnosti koje variraju u kliničkom, ehokardiografskom i patološkom obliku.
Nije neuobičajeno da je jedan srčani zalistak, ili oba, nešto duži. Zbog toga tokom kontrakcije srca protrudira ili dolazi do ispupčenja u levu pretkomoru. Zdrav zalistak osigurava jednostrani protok krvi iz leve pretkomore u levu komoru. Taj proces omogućava srcu da pumpa krv u sve delove tela. Kada se to ne dešava, odnosno kada se deo krvi vraća, dijagnostikuje se prolaps mitralne valvule.
U najvećem broju situacija radi se o lakšem stanju, koje ne daje nikakve simptome. Otkriva se slučajno, na kontrolnim pregledima.
Najčešće ne zahteva bilo kakvu terapiju. Ozbiljnije forme su retke i tada je simptom koji upozorava na ovo stanje lupanje srca. U tom slučaju je neophodno javiti se kardiologu kako bi se obavila kompletna dijagnostika i propisala adekvatna terapija.
Teža klinička slika je veoma retka (1 do 2 odsto dijagnostikovanih), i u tom slučaju pristupa se operativnom lečenju.
Kod osoba sa prolapsom mitralne valvule najčešće se javljaju sledeći simptomi:
Kod osoba kod kojih se javi i vraća krv u levu pretkomoru javljaju se:
Takođe, prolaps mitralne valvule moramo razlikovati od drugih bolesti mitralne valvule. Postoje neke kategorije ljudi kod kojih je poremećaj češći. To su:
Statistika tađođe kaže da je prolaps mitralne valvule učestaliji kod žena u odnosu na muškarce, a takođe se smatra da su neki oblici genetički predisponirani. Prolaps mitralne valvule u manjem broju situacija može biti posledica nekih stečenih bolesti poput infarkta miokarda, kardiomiopatije ili reumatskih srčanih bolesti.
Dijagnoza se postavlja ultrazvukom srca (eho srca), prilikom koga se mogu dijagnostikovati dva oblika prolapsa: u obliku znaka pitanja i u obliku mornarske mreže.
Pacijenti živi normalno i nemaju neka specijalna ograničenja, osim što ne bi trebalo da se izlažu velikim naporima i da se profesionalno bave sportom. U slučaju izuzetno malog prolapsa koji ne pravi problem u protoku kroz srce, dozvoljeni su i fizička aktivnost i bavljenje sportom, uz redovne kontrole.
Iako se radi i lakšem stanju za koje najčešće nije potrebna terapija, prolaps je ipak „slaba tačka u telu“ iz više razloga. Najvažniji je moguća infekcija unutrašnjeg sloja srca – endokarditis. Zato se osobama sa ovom dijagnozom savetuje da u slučaju neke takozvane „krvave“ intervencije (kod stomatologa, ginekologa ili hirurga) dan pre, na dan intervencije i jedan dan posle uzimaju antibiotsku terapiju.
U slučaju pogoršanja prolapsa može da dođe do srčane slabosti i aritmije. Savetuje se godišnje praćenje i kontrola, s obzirom na to da je infekcija prolapsa mitralne valvule retka, ali potencijalno ozbiljna komplikacija.
Pacijenti sa ozbiljnijim formama prolapsa, aritmijama, bolovima u grudima i anksioznim napadima mogu zahtevati i ozbiljniji tretman.