Umor koji je toliko snažan da ne može da se izleči odmorom, bio bi najkraći opis sindroma hroničnog umora, bolesti koja utiče i na telo i psihu. Tegobe mogu biti veoma iscrpljujuće, a u najtežim slučajevima osoba nije u mogućnosti da ustane iz kreveta i trpi onesposobljavajuće simptome, kao kod multiple skleroze, lupusa, reumatoidnog artritisa, urođene srčane mane.
Umor kao osnova bolesti
Dr Mohammed Enayat, lekar opšte prakse objašnjava da je mijalgični encefalomijelitis bolest koja se naziva i sindrom hroničnog umora, a prati je ne samo umor, već i simptomi bola u mišićima, glavobolja, letargija, apatija i manjak energije.
– Osnova mijalgičnog encefalomijelitisa je uporan umor koji se ne poboljšava posle odmora i koji narušava svakodnevno funkcionisanje osoba koje imaju i radne i porodične obaveze – kaže dr Enayat.
Nije psihička bolest
Tačan uzrok nastanka sindroma hroničnog umora je nepoznat, ali se veruje da je bolest posledica abnormalnosti imunološkog i nervnog sistema, kao i metabolizma.
– Velika je zabluda posmatrati sindrom hroničnog umora kao psihičku bolest i smatrati da je sve isključivo posledica stresa ili depresije. Nije mentalna bolest, iako su zbog same prirode bolesti psihičke tegobe često neminovne – kaže dr Enayat.
Simptomi variraju
Neće sve osobe sa sindromom hroničnog umora imati iste simptome, koji u bitnoj meri variraju od osobe do osobe.
– Najistaknutiji simptom je uporan i neobjašnjiv umor koji traje najmanje šest meseci, pacijenti se žale na jaku malaksalost posle napora, umor i pored redovnog sna od 8 sati, oslabljeno kognitivno funkcionisanje, moždanu maglu, to jest mentalnu usporenost, konfuznost, nejasne misli. Bolest se često ispoljava i bolom u mišićima, zglobovima, glavoboljom, vrtoglavicama, gastrointestinalnim problemima – naglašava dr Enayat.
Bolest utiče na sve segmente života
Simptomi su dosta slični mnogim drugim stanjima i bolestima, zbog čega je dijagnostika često teška, pa se dešava da pacijenti više godina čekaju na pravu dijagnozu.
– Kod pacijenata se javljaju tegobe slične fibromialgiji, hipotireozi, lupusu, multiploj sklerozi, lajmskoj bolesti i depresiji. Pacijentima je nekada teško da ustanu iz kreveta, kuvaju, razgovaraju sa drugom osobom. Sve to dosta utiče na poslovne obaveze, porodicu, društveni život i nekada rezultira izolacijom pacijenta, finansijskim i emotivnim problemima – kaže dr Enayat.
Zašto se javlja?
Nije poznat tačan uzrok nastanka bolesti. Doktori upozoravaju da se ovaj neobjašnjiv umor može javiti posle virusnih infekcija, kao što su infektivna mononukleoza, COVID-19. Smatra se da bolest nastaje i usled disfunkcije imunog sistema, genetske predispozicije i hormonske neravnoteže.
– Pojedina istraživanja sugerišu da hronični stres i trauma mogu dovesti do disregulacije nervnog i imunog sistema i povećati rizik od sindroma hroničnog umora – navodi dr Enayat.
Kada da potražimo savet lekara?
Ukoliko jak umor ne može da se otkloni ni posle odmora i u bitnoj meri remeti svakodnevni život, vreme je da potražimo lekarski savet.
Ukoliko umor i simptomi kao što su bol u mišićima, problemi sa pažnjom i vrtoglavica traju duže od 6 meseci, vreme je da potražimo pomoć lekara – kaže dr Enayat.
Sindrom hroničnog umora pod šifrom G 93.32 priznat je kao bolest od strane Svetske zdravstvene organizacije. Evropska mreža EMEA pacijenata i lekara smatra da u Srbiji oko 30.000 osoba ima sindrom hroničnog umora.
Pojedine osobe su skeptične u vezi sa postojanjem ovog sindroma, iako naučna istraživanja dokazuju da je reč o fiziološkoj bolesti. Lečenje sindroma hroničnog umora zahteva sveobuhvatan pristup koji uključuje i fizičke i emocionalne aspekte.
imam 77 godina,liječm se od dijabetesa tipII i Morbus Parkinson extrapiramidale . G 20. G25,lijekovi ,metformin,amaril,galvus i madopar i rolpryna, hodam uz pomoć pomagala ,osjećam konstantan umor ,pretpostavljam zbog komorbiditeta, lijep pozdrav…