„Alergija na kikiriki me skoro ubila – a sada ga jedem svakog jutra za doručak“: Nova terapija donosi nadu i odraslima sa teškom alergijom

Vreme čitanja: oko 4 min.

Godinama je živeo u strahu da bi jedan zalogaj mogao da ga ubije. Izbegavao je putovanja, večere s prijateljima i sve što život čini lepim. A onda je, uz mnogo hrabrosti, pristao na terapiju koja mu je zauvek promenila život – i sada kikiriki, zbog kojeg je mogao da umre, jede svakog jutra bez straha

Foto: Shutterstock

Zamislite da jedan običan zalogaj hrane može da vam ugrozi život. Kris Bruk-Smits (28) godinama je živeo upravo tako – sa neizvesnošću, strepnjom i stalnim oprezom. Alergija na kikiriki pretvorila je najjednostavnije svakodnevne stvari, poput druženja, putovanja ili večere u restoranu, u potencijalno opasne situacije. Sve dok nije doživeo gotovo čudesnu promenu zahvaljujući eksperimentalnoj terapiji...

Sećanje na najgoru alergijsku reakciju, koju je Kris doživeo pre deset godina, i dalje ga proganja. Bilo je to nakon što je naručio kari iz lokalnog indijskog restorana.

Znao sam da nešto nije u redu već posle prvog zalogaja. Po usnama su mi, za nekoliko sekundi izašle crvene tačkice, a za nekoliko minuta sam već povraćao. Osećao sam kako mi se grlo steže, po telu je počeo da mi se pojavljuje osip… Lice mi je oteklo. Mislio sam da ću umreti  -  priseća se Kris u ispovesti za BBC.

U bolnici su tog dana napravili i fotografije koje pokazuju kako je telo može da odreaguje kada je alergija u pitanju.

– Izgledao sam kao kokoška kojoj su počupali perje - koža mi je bila puna plikova. Ali najgori je bio osip – crveni, uzdignuti pečati na koži – kao da mi je neko prolio ključalu vodu po telu - kaže Kris.

Život u strahu i stalan oprez

Kris  je 2014. godine proveo dane oporavljajući se od najgore anafilaktičke reakcije koju je doživeo. Izbegavanje kikirikija postalo je način života, ne samo za njega, već i za milione ljudi sa ozbiljnim alergijama. Odlazak u restoran, na druženje ili putovanje u inostranstvo – sve je to bilo praćeno ogromnim stresom i strahom.

Prema stitističkim podacima, alergiju na orašaste plodove ima jedan od 200 odraslih i jedno od 50-oro dece. Neka deca „prerastu” ove alergije, ali mnogima ostanu zauvek – a kod nekih se stanje s godinama i pogoršava.

Kod alergije, organizam pogrešno prepoznaje protein iz kikirikija kao pretnju, pa u telu dolazi do burne reakcije – od blagih simptoma do životno ugrožavajućih.

Krisova alergija se prvi put javila još dok je bio beba, kada je njegova mama pravila sendviče s puterom od kikirikija. Svaka sledeća reakcija bila je jača. Zbog toga je godinama živeo na „visokom stepenu opreza“, nadajući se da se ništa loše neće dogoditi. I najobičniji izlasci s prijateljima ili večere u restoranu za njega su predstavljali potencijalnu opasnost.

Iako obožava da putuje, izbegavao je zemlje u kojima se kikiriki često koristi u ishrani, poput jugoistočne Azije. Jednom prilikom je čak tri puta imao alergijsku reakciju tokom putovanja u Italiju, ali manje burnu nego što je bila ova poslednji put.

Briga porodice bila je svakodnevna – sve dok njegova majka nije čula za kliničko ispitivanje u bolnici Guy's i na King's College u Londonu, koje je moglo da promeni Krisov život.

Terapija malim dozama – nada za odrasle sa alergijama

Ispitivanje je imalo za cilj da proveri da li je moguće da odrasli s ozbiljnom alergijom na kikiriki „istreniraju“ svoj imuni sistem da prestane burno da reaguje na supstancu koja može da ih ubije. U pitanju je metoda koja se zove oralna imunoterapija.

Iako je bio iskreno preplašen, Kris je pristao da učestvuje

U okviru studije, sve je počelo je davanjem od mikroskopske količine praha od kikirikija, pomešanog s jogurtom ali sve praćeno u bolničkim uslovima. Mesecima je doza polako povećavana – od delića miligrama, do dela kikirikija, pa do cele semenke. Na kraju devetomesečnog ispitivanja, čak 14 od 21 učesnika moglo je da pojede količinu od pet celih kikirikija – bez ikakve reakcije.

Kris je bio među onima koji su dobro odreagovali na terapiju

– Ova terapija zaista može da promeni život pacijentima - kaže profesor  Stephen Till, koji je vodio ispitivanje i dodaje:

– Većina ozbiljnih reakcija se dešava zbog grešaka – najčešće tuđih – ili loše komunikacije. Ova metoda pruža dodatnu zaštitu i osećaj kontrole.

Oralna imunoterapija se već godinama koristi za alergije na polen, ujede osa i pčela. Kada su u pitanju alergije na hranu, ova metoda je u upotrebi tek poslednjih 20 godina, uglavnom kod dece, čiji imuni sistem se još razvija. Smatralo se da su alergije kod odraslih mnogo teže za lečenje.

– Alergija na kikiriki je vrlo česta kod dece i gotovo nikada ne prolazi sama od sebe. Ta deca će sutra biti odrasli ljudi a za njih do sada nismo primenjivali oralnu imunoterapiju, pa je ovo značajan iskorak u lečenju - ističe profesor Till.

Rezultati ovog ispitivanja, objavljeni u stručnom časopisu Allergy, pokazali su da odrasle osobe s teškom alergijom mogu čak stostruko da povećaju količinu kikirikija koju njihov organizam može da podnese, bez alergijske reakcije.