Šuga je bolest od koje se leče svi članovi jednog domaćinstva, kako se prenosi objašnjava prof. Radoš Zečević

   
Čitanje: oko 5 min.
  • 0

Šuga ili latinski scabies je infekcija kože uzrokovana šugarcem Sarcoptes scabiei var hominis. Nije teška, ali je neprijatna bolest, nekada neopravdano praćena i stigmom. Dominantan simptom šuge jeste osećaj svraba, koji ne mora uvek da dude jak. Ova zarazna bolest relativno se lako leči, ali bitno je da se leči cela porodica, uključujući i članove koji nemaju tegobe. Nema razloga za strah od šuge, jer šugu nećemo lako dobiti. Neki od naših najvećih medicinskih stručnjaka lečili su pacijente inficirane šugom skoro 30 godina i nikada se nisu zarazili.

Koliko traje inkubacija?

Bolesti koje su pratile čovečanstvo kroz istoriju i dalje su prisutne, iako smo već dobro zagazili u 21. vek. Jedna od tih bolesti je šuga koja se širi bliskim kontaktom sa zaraženom osobom i ne prenosi se sa životinja, navode lekari.

- Trajanje inkubacije je različito, od 2 do 6 sedmica kod prvog zaražavanja, kod ponovne infestacije traje par dana, što se tumači spremnošću imunskog sistema obolelog da prepozna nametnika. Skabies nije životno ugrožavajuća bolest, ali značajno narušava kvalitet života zbog neprijatnog osećaja svraba, moguće bakterijske infekcije, potrebe da se leče svi ukućani - kaže u razgovoru za portal eKlinika dermatovenerolog prof. dr Radoš Zečević.

Na koje načine se širi infekcija?

Iako bi se pomislilo da je ove infekcije više tokom zimskih dana. prof. dr Zečević objašnjava da godišnje doba nije presudan činilac kada je reč o pojavi šuge, izuzev ako se na primer greje samo jedna prostorija u kojoj boravi više osoba.

- Bolest se prenosi bliskim kontaktom sa obolelim. Najčešće je to boravak u istoj posteljini, korištenje zajedničkog veša ili peškira. Česta je zaraza kod seksualnih partnera tako da seskabijes smatra i seksualno prenosivom bolesti (STD). Ređe, prenos može biti i preko delova nameštaja. Za ovo je važno znati da parazit sarcoptes živi maksimalno 5 do 7 dana izvan ljudskog epidermisa. Površni kontakti, na primer rukovanje, ekstremno retko može da dovede do zaražavanja. Idealne sredine za širenje bolesti su kolektivni smeštaji, na primer i vrtići gde je čest blizak kontakt dece i povremeno teže kontrolisanje posteljine, peškira - objašnjava prof. Zečević.H

Kako da se zaštitimo od šuge?

Često se misli da je šuga posledica loše higijene tela i prostora u kojem živimo, pitali smo prof. dr Radoša Zečevića da li je ovo tačni i kako da se na najbolji način zaštitimo od šuge?

- Od šuge se štitimo tako što sprovodimo higijenskoprofilaktičke mere i ne zanemarujemo simptome ove bolesti. Sa pojavom prvog svraba treba se obratimo lekaru. Na ovaj način sprečavamo druge osobe da se drugi zaraze. Ne delimo posteljinu, veš, odeću, peškire. Lična higijena nije uslov da bi bili zaštićeni od šuge. Postoji i poseban entitet „šuga negovanih“ koji je specifičan zbog slabijeg prisustva ili potpunog izostanka za skabijes (šugu) tipičnog nalaza na koži. Vrlo je važna higijena prostora u kome boravimo, naročito na primer u hotelima. Ne sme se desiti da se nakon jedinog gosta koji je prenoćio jednu noć, ostane naizgled čista posteljina i da se posteljina ne zameni novom. Još jednom, napominjem da kontakt mora da bude blizak da bi se zarazili. Za 30 godina bavljenja ovim poslom, nikada nisam dobio šugu, a bio sam u kontaktu i dodirivao nebrojene bolesnike sa šugom. Neretko lečio pogrešno, ne prepoznajući u startu skabijes - kaže prof. dr Radoš Zečević.

Zašto se javlja osećaj svraba?

Dominantan simptom šuge jeste osećaj svraba koji nije uvek jak. Profesor Zečević kaže je je ovaj simptom individualan.

- Glavna karakteristika osećaja svraba jeste da je intenzivan ili se pojačava uveče kada smo u krevetu, kada se utoplimo ili tokom boravka u pregrejanoj sredini. Tada odrasla ženka “kopa” kanale u koži i odlaže jaja. Osećaj svraba je odgovor našeg imunskog sistema na strani organizam. Promene koje vidimo na koži su u vidu crevenih mrlja, laganih izdignuća koja su ili crvena ili sa gnojanicom na vrhu, kasnije krastom. U narednim danima nastaju ekskorijacije, linearni tragovi češanja. Promene su obično locirane na koži pazuha, lakatnim zglobovima, unutrašnjoj strani ručja, između prstiju na šakama, trbuhu, bokovima trupa, zadnjici, butinama; kod muškarca tipično na udu i mošnicama, a kod žena na dojkama i vulvi. Pošteđeni su glava i vrat, često leđa; kod male dece, nekada i starih, i ove regije mogu biti zahvaćene - precizira prof. dr Zečević.

Kako se dijagnostikuje infekcija?

Dijagnoza šuge, najčešće, se postavlja kliničkim pregledom.Tipična anamneza (osećaj svraba koji se pojačava noću), epidemiološki podaci (slično i kod članova porodice) doprinose dijagnozi.

- Dijagnostika se retko radi i nalaženjem šugarca, nekada slučajno histopatološkim pregledom. Inače veličina šugarca je do 0.4 milimetra dok je ženka duplo veća. Istina je da postoji izvesna nelagoda kod bolesnika kada čuju od čega boluju, potpuno neosnovano. Na sreću, osećaj svraba može biti prilično neprijatan što na kraju dovodi bolesnika kod lekara i tako sprečava dalje širenje infekcije - kaže prof. Zečević.

Kako se efikasno leči šuga?

Kada je u pitanju lečenje dr Zečević naglašava da je bitno da se leče svi članovi jedne porodice.

- Lečenje započinje odmah. Moraju se lečiti svi ukućani istovremeno. Lečenje se sprovodi nekim od raspoloživih lekova za lokalnu primenu, prema uputu lekara. Načelno, danas je najbolji dostupni lek permetrin od 5 procenata, koji se obavezno nanosi dva puta u razmaku od sedam dana.Uvek se maže cela koža izuzev glave i vrata. Neophodna je pomoć druge osobe, kako bi lek naneli i na delove kože koji nam nisu dostupni. Obavezno je pranje posteljine, peškira, veša nakon svakog nanošenja leka. Kod rezistentnih (otpornih) oblika, ivermectin je sistemski lek u vidu tableta koji dovodi do izlečenja - navodi doktor.

Kada su moguće komplikacije?

Pitali smo prof. dr Zečevića i šta se dešava ako se šuga tretira kao običan svrab?  Može li ova kožna bolest i u kojim uslovima da dovede do komplikacija?

- Komplikacija koje može nastati je sekundarna bakterijska infekcija kada se u lečenje uključuje i antibiotik. Ako ne prepoznamo šugu u startu, i ako je pogrešno lečimo kao na primer ekcem, obično lokalnim kortikosteroidima, lek će da maskira kliničku sliku i učini postavljanje dijagnoze i lečenje težim nego što bi trebalo. Nakon izlečenja osećaj svraba može perzistirati (potrajati) neko vreme što se rešava negom kože i lokalnim kortikosteroidima. Posebno neprijatne rezidue mogu biti, istina retki i takođe prolazni takozvani skabični čvorići, posebno na mošnicama - zaključuje prof. dr Radoš Zečević.

Prof. dr Radoš Zečević autor je više od 120 stručnih radova objavljenih u stručnoj periodici i/ili izlagani na domaćim i inostranim dermatološkim/reumatološkim skupovima. Član je Dermatovenerološka sekcija Srpskog lekarskog društva, Evropska akademija dermatovenerologije (European Academy of Dermatology and Venerology), Udruženja dermatovenerologa Srbije, Internacionalnogu druženje za dermoskopiju.

(eKlinika)

Podelite vest:

Pošaljite nam Vaše snimke, fotografije i priče na broj telefona +381 64 8939257 (WhatsApp / Viber / Telegram).

eKlinika zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.

Komentari

ePodcast

  • Eur: <% exchange.eur %>
  • Usd: <% exchange.usd %>