Artroza malih zglobova šaka daje neke slične simptome kao artritis, ali postoje i značajne razlike Foto: Shutterstock
Artroza je skup bolesti zglobova koje opisuju degenerativne promene. U ovom slučaju, zglobovi se oštećuju i stradaju usled gubitka zglobne hrskavice. Sa druge strane, artritis je hronično zapaljensko stanje, koje takođe za rezultat ima degeneraciju.
Ovaj vid degenerativnih promena najčešće se javlja kao blagi bol koji se postepeno i to u zglobovima šaka i stopala, poznatim kao mali zglobovi. Predisponirani su ljudi stariji od 45 godina, a samo retko se artroze sreću i kod mlađih osoba. Međutim, kod nekih ljudi do ovakvih degenerativnih promena dolazi i bez bola. Takođe ređe, pratilac može da bude otok na malim zglobovima. Kako se hrskavica oštećuje i gubi, tako se kosti menjaju (deformišu).
Vrste deformiteta koje su karakteristične na najmanjim (najsitnijim) zglobovima ruku, odnosno šaka jesu:
Kada dođe do ovog tipa degenerativnih promena, one ostaju trajne i nisu reverzibilne.
Nauka još nije objasnila tačne razloga nastanka artroza. Pretpostavlja se da je u pitanju kombinacija različitih faktora među kojima se uz naslednu predispoziciju izdvaja nepravilno i pojačano opterećenje zglobova, što onda s vremenom rezultira oštećenjem.
Kod osoba sa bolom u sitnim zgobovima kao simptomom artroze, on se uglavnom intenzivira kada zglobove koristimo i opterećujemo, a umanjuje kada smo u stanju mirovanja. Kada iz perioda mirovanja ponovo želimo da pokrenemo ili koristimo zglobove, javlja se ukočenost uz smanjenje opsega pokreta i manju upotrebljivost. U zavisnosti od toga koliko je bolest odmakla, moguća je i pojava otoka.
Za postavljanje dijagnoze artroze najčešće potreban je multidisciplinarni pristup i to fizijatra i reumatologa. Metode koje se koriste za dijagnostiku i potvrdu dijagnoze su:
Po potrebi, ako nije moguće iz ovih metoda sigurno ustanoviti bolest i njej stadijum, moguće je da će lekar još zatražiti:
Uz same zglobove i njihovo stanje, potrebno je ustanoviti i stadijum oštećenja mekotkivnih struktura oko zglobova, a to su ligamenti, nervi i tetive.
Nažalost, ne postoji način da se artroza izleči i zaustavi, kao i da se degeneracije izmene. Međutim, promenom određenih životnih navika i redovnom terapijom, kvalitet života može značajno da se poboljša i olakša, a funkcija zglobova pojača.
Kada je bolest u aktivnoj fazi, lekari propisuju lekove za umanjenje bola, oralnu, lokalnu (gelovi), kao i krioterapiju. Važno je reći da se u količini lekova za umanjenje bola ne sme preterivati i da se ne smeju kombinovati i pojačavati na svoju ruku. To radi isključivo lekar uz individualno sagledavanje kliničke slike pacijenta i stadijuma degenerativnih promena. I fizikalna terapija može da bude od pomoći, i to u različitim oblicima (elektro, magnetoterapija, ultrazvučna terapija, kineziterapija, laseroterapija…).
Prvenstvena razlika između artroze i artritisa, iako ljudi često mešaju ova dva pojma jeste u prirodi samog oboljenja. Naime, reumatoidni artritis je hronično zapaljensko oboljenje koje zahvata zglobove (primarno i one koje zahvata artroza), ali može da zahvati i još neke organe, kožu i nervni sistem. Takođe, za razliku od artroze koja podrazumeva oštećenje same hrskavice zgloba, artritični proces upale počinje u sinovijalnoj membrani, odgovornoj za hranjenje zglobne hrskavice ali i stvaranje i cirkulisanje zglobne tečnosti. Posledica je oštećenje zglobne hrskavice, kao i drugih struktura zgloba.
Od sličnih simptoma tu su pre svega bol, ukočenost, smanjenje funkcionalnosti i pokretljivosti zahvaćenih zglobova, kao i posledične degenerativne promene. Takođe, artritis mogu da prate i uobičajeni simptomi za upalne procese kakvi su povišena temperatura, malaksalost, gubitak kilograma, slabost i apatija. Bitna uloga u nastanku artritisa mogu biti i infekcije virusima ili bakterijama, što kod artroze nije slučaj.