Neke osobe sa kulrofobijom imaju napade panike kada vide klovnove Foto Shutterstock
Kulrofobija izaziva osećaj straha kada vidimo klovnove ili slike klovnova. To je specifičan fobičan poremećaj koji uzrokuje anksioznost, ubrzan rad srca, mučninu i obilno znojenje. Većina ljudi može da izbegne klovnove. Nekima je potrebna terapija izloženosti, vrsta psihoterapije, koja može da im pomogne da da upravljaju reakcijama na klovnove i slike klovnova.
Kulrofobija je strah (fobija) od klovnova. Deca i odrasli koji se plaše klovnova mogu doživeti ekstremne, iracionalne reakcije kada vide klovnove lično ili slike ili video snimke klovnova. Osobe koje imaju strah od klovnova mogu da se potrude da izbegnu svaku izloženost klovnovima.
Svest o kulrofobiji relativno je nova. Termin kulrofobija prvi put se pojavio kasnih 1990-ih. Coulro je grčka reč za one koji hodaju na štulama. Nedavni filmovi, kao što su It i Joker, u kojim se pojavljuju klovnovi jezivog izgleda, pomogli su da ljudi postanu svesniji ove fobije.
Kulrofobiju može izazvati svaki događaj u koji je uključen klovn:
Malo je studija o kulrofobiji. Neki stručnjaci veruju da čak 1 od 10 odraslih osoba ima strah od klovnova. Jedna studija hospitalizovane dece otkrila je da se otprilike 10 od 1.000 dece, većinom devojčica, plaši klovnova koje je bolnica dovela da ih oraspoloži.
Kulrofobija pogađa sve uzraste i polove, iako se žene možda više plaše klovnova. Istraživači su primetili znake kulrofobije kod dece od 3 godine. U većem riziku od razvoja ovog specifičnog fobičnog poremećaja možda mogu da budu osobe koje već imaju anksiozni poremećaj ili druge fobije.
Osobe sa kulrofobijom možda reaguju na šarenu šminku klovna. Ova maska skriva crte lica klovna i iskrivljuje izraze lica, stvarajući osećaj nepoverenja.
Deca i odrasli sa kulrofobijom pokušaće da pobegnu od klovna, da se sakriju iza neke osobe ili predmeta ili da pokriju oči da ne bi videli klovna. Dete može da počne da plače. Ponekad, samo viđenje klovna izaziva anksioznu reakciju.
Ostali znaci kulrofobije uključuju:
Američko psihijatrijsko udruženje (APA) ne prepoznaje kulrofobiju kao fobični poremećaj u svom Dijagnostičkom i statističkom priručniku za mentalne poremećaje (DSM). Ne postoje utvrđeni kriterijumi za dijagnozu kulrofobije.
Lekar može preporučiti procenu sa stručnjakom za mentalno zdravlje kao što je psiholog. On može da dijagnostikuje kulrofobiju nakon procene simptoma, uključujući uticaj fobije na svakodnevni život.
Osoba može da ima specifičan fobični poremećaj kao što je kulrofobija ako strah:
Ne postoji poseban tretman za kulrofobiju. Ako fobija narušava kvalitet života, može da pomogne terapija izloženosti kod stručnjaka za mentalno zdravlje. Terapija izloženosti je vrsta psihoterapije ili terapije razgovorom. Može pomoći čak 9 od 10 ljudi da prevaziđu određene fobije.
Terapija izloženosti uključuje postepeno i ponovljeno izlaganje slikama ili situacijama koje izazivaju simptome kulrofobije. Proces uključuje:
Lekar može kombinovati terapiju izloženosti sa kognitivno-bihevioralnom terapijom (CBT). Ova terapija pomaže da promenimo način na koji doživljavamo i reagujemo na situacije koje izazivaju anksioznost.
Lekovi protiv anksioznosti generalno nisu korisni niti potrebni za specifične fobične poremećaje. U određenim situacijama, na primer tokom Noći veštica kada se mnogi ljudi oblače kao klovnovi, lek protiv anksioznosti može pomoći da se osećamo smirenije.
Neke osobe sa kulrofobijom imaju napade panike kada vide klovnove. Mogu da imaju bol u grudima nekardiogenog porekla, ubrzan srčani ritam i osećaj kao da imaju srčani udar. Stalna zabrinutost zbog napada panike može dovesti do paničnog poremećaja. U tom slučaju možda će biti potrebna dugotrajna terapija lekovima protiv anksioznosti.
Trebalo bi da odemo kod lekara ako osetimo: