Meditacija ima brojne koristi u cilju smirivanja i boljeg fokusiranja, ali neke ljude sa određenim psihičkim stanjima može da uznemiri Foto: Shutterstock
Meditacija je metod opuštanja koji ima pozitivne efekte na psihofizičko zdravlje, uz postizanje unutrašnje ravnoteže koja se reflektuje i za opšte zdravlje. Međutim, ni ona nije za svaku osobu: kod nekih ne samo da ne proizvodi pozitivan efekat, već može i da pogorša simptome određenih bolesti i stanja.
Sean Grower, psihoterapeut, za Psychology Today je pokušao da objasni vezu između meditacije i određenih stanja na koja ona ne utiče pozitivno. Sam meditira 33 godine svakodnevno, i svakog jutra odvaja sat vremena za meditaciju kao najbolji način da započne dan.
– Svakodnevna meditacija je moj tajni izvor snage: pomaže mi da „raščistim“ moždanu maglu svakodnevnih aktivnosti, smiruje nervozu i anksioznost. Takođe, pomaže mi da pronađem smisao i u neizbežnim životnim preprekama. To je jedna vrsta „duhovne teretane“ koja utiče pozitivno na moju životnu snagu i podiže je – kaže Grower.
Postoje različiti oblici meditacije. Praktično, svaki vid ove aktivnosti koji utiče na našu smirenost, samorefleksiju i dostizanje nivoa svesnosti, može se smatrati oblikom meditacije. Sean Grower se u razjašnjavanju negativnih uticaja fokusira na tradicionalnu meditaciju – sedenje u tišini, usredsređenost na disanje i opuštanje tela i uma. Pa, zašto nešto što izgleda kao savršeni metod za opuštanje ipak ne prija nekim ljudima kojima je, po definiciji njihovih stanja, upravo to i najpotrebnije?
Doduše, i u ovom slučaju ne treba zaboraviti da su stvari individualne, ali i da ako postoji predipozicij, nije isključeno da će se aktivirati.
Ako patite od sledećih hroničnih stanja, meditacija možda nije najbolja opcija, kaže psihoterapeut koji se i sam bavi meditacijom. Objašnjava i zašto:
Sean Grower konstatuje da tradicionalni oblici meditacije usmeravaju one koji ih upražnjavaju da svoje misli okrenu ka unutra, ka sebi. A ako je vaš unutrašnji svet u nemiru, to može pokrenuti novi bitku, koja može da pogorša prisutne simptome.
Ukoliko ste i sami iskusili da vam meditacija ne prija, razmislite o oblicima meditacije koji vam daju zadatak ili aktivnost na koju se možete fokusirati, a da to ne bude pogled „u sebe“. I aktivnost koja pokreće taktilna ili druga stimulativna čulna iskustva može se, kaže Grower, smatrati meditacijom.
Psihoterapeut navodi primer iz prakse, rad sa mladićem koji je patio od traume izazvane teškom saobraćajnom nesrećom. Bio je anksiozan, sa simptomima posttraumatskog stresnog poremećaja. Pokušavao je da meditira, ali nikako mogao da se smiri i fokusira. Zapravo, svakim pokušajem se osećao se sve gore. Onda je jednog dana, dok je sređivao garažu, pronašao mali komad sveže posečenog bora. Izvadio je džepni nožić, seo na sanduk i počeo da ga obrađuje. Što se više fokusirao na drvo, osećao se smirenije.
Rezbarenje i obrada drveta ubrzo su postali njegova meditacija, a kasnije je eksperimentisao i pohađao časove umetnosti. Razvijanje njegovog prirodnog talenta za obradu drveta otvorilo je vrata smirenosti koja mu je bila potrebna. To je usporilo otkucaje srca, razbistrilo um i dalo mu mogućnost za fokus mimo onoga to ga je mučilo. Predmeti koje je stvorio postali su i svojevrsni simboli njegovog lečenja, tačnije, važan segment.
Razmislite i sami ako vam meditacija ne prija o zadacima i aktivnostima u kojima uživate, koje podižu nivo energije i fokusiraju vaš um. Ako se nakon njih osećate dobro, na pravom ste putu.
Netradicionalni oblici meditacije uključuju šetnju, planinarenje, pecanje, plivanje, surfovanje, slikanje, kuvanje, pevanje, vežbanje, pisanje, vežbe istezanja, bojenje, vožnju biciklom, čitanje ili baštovanstvo. Isprobajte više varijanti dok za sebe ne pronađete idealnu.