Nesanica, razdražljivost i nagle eksplozije besa govore da ponovo proživljavate traumu: Može li se izbeći PTSP?

Vreme čitanja: oko 3 min.

Osobe sa PTSP-om često imaju utisak da i dalje žive u trenutku traume: srce ubrzano kuca, telo se trza i reaguje kao da je opasnost ponovo tu, iako realne pretnje nema

Foto: Nisu samo ratna dešavanja uzrok PTSP, to može biti i bilo koja trauma u mirnodopskim uslovima Foto: Shutterstock

Posttraumatski stresni poremećaj (PTSP) može da se javi kod svake osobe koja doživi neku traumu ili joj posvedoči bilo da je reč o ratnim strahotama, prirodnim katastrofama, teškim nesrećama ili nasilju. Ono što je zajedničko svim ovim iskustvima jeste da ostavljaju dubok trag, a posledice se ne završavaju onog trenutka kada opasnost prođe.

PTSP je nastavak života sa traumom: Paniku i strah pokreću sasvim uobičajene stvari i pojave

Traumatski događaj može se vraćati iznova i iznova, često potpuno neočekivano, kroz slike koje se nameću, osećaj da se sve ponavlja ili noćne more koje remete san.

Osobe sa PTSP-om često imaju utisak da i dalje žive u trenutku traume. Srce ubrzano kuca, telo se trza i reaguje kao da je opasnost ponovo tu, iako realne pretnje nema. Osećaj straha i napetosti ne jenjava, pa čak i naizgled bezazleni podražaji kao što su zvuk, miris ili prizor, mogu probuditi sećanje i izazvati paniku.

Mnogi pokušavaju da izbegnu sve što ih podseća na ono što su preživeli: ljude, mesta, pa i sopstvene misli. Takvo izbegavanje može da donese privremeno olakšanje, ali istovremeno produbljuje osećaj otuđenosti i odvojenosti od drugih.

Stalna borba sa samim sobom, anksioznost i depresija

Vremenom, PTSP menja način na koji osoba doživljava sebe i svet oko sebe. Emocije postaju prigušene, javlja se ravnodušnost, gubi se interesovanje za aktivnosti koje su nekada donosile radost. Nesanica, razdražljivost i nagle eksplozije besa postaju deo svakodnevice, a koncentracija i energija slabe.

U težim slučajevima javljaju se napadi panike i duboka anksioznost, pa i depresivne epizode. Sve ove promene čine da život izgleda kao stalna borba sa samim sobom, a ne sa traumom koja je odavno prošla.

Košmari, umor, iscrpljenost...

Prepoznatljiv znak ovog poremećaja je i stalno vraćanje misli na traumatski događaj. Ponekad se to dešava kroz kratke, zastrašujuće slike koje preplave svest u trenu, a ponekad kroz iscrpljujuće ponavljanje scena, razgovora i osećaja povezanih sa traumom.

Noćni odmor je retko miran i stabilan. Javljaju se košmari, buđenje u strahu i osećaj da san i java postaju jedno. Danju, osoba se bori sa osećajem umora, iscrpljenosti i nemogućnošću da se fokusira na svakodnevne obaveze.

Drugi važan simptom je stalna pripravnost. Osobe sa PTSP-om često osećaju da moraju da budu „na oprezu“, kao da će se opasnost ponovo dogoditi. To donosi napetost, ubrzane reakcije na najmanji zvuk ili pokret, preterano trzanje i osećaj stalne ugroženosti. Takvo stanje iscrpljuje, ali i stvara barijere prema drugima. Teško je opustiti se, poveriti ili ponovo osećati sigurnost.

Kako ne narušiti svakodnevnu funkcionalnost i šta ako ne možemo sami

Iako simptomi nisu isti kod svih (kod dece se češće ispoljavaju kroz košmare i plač, kod odraslih kroz izbegavanje, teskobu i promene raspoloženja), ono što im je zajedničko jeste da ozbiljno narušavaju svakodnevno funkcionisanje.

PTSP ne bira ni godine, ni pol, ni socijalni status. Svako može biti pogođen, a ono što ga održava jeste tiho i postojano ponavljanje traume u unutrašnjem svetu osobe.

Ukoliko imate ovakve simptome a preživeli ste traumu, nećete moći da nastavite bez stručne pomoći. Dobra vest je da se adekvatnim pristupom, najčešće bihejvioralnom terapijom i po potrebi medikamentima, i PTSP može držati pod kontrolom. Život ponovo može postati funkcionalan bez straha od ponavljanja preživljene traume.