Mizofonija se često razvija u detinjstvu ili adolescenciji i uglavnom traje tokom celog života. Istraživači su tek nedavno počeli da istražuju mizofoniju, tako da ne možemo tačno da znamo koliko je ovo stanje uobičajeno
Mizofonija je senzorno stanje koje uzrokuje ekstremnu osetljivost na određene zvukove ili stimulanse, inače poznate kao okidači. Kada čuje zvuke koji deluju kao okidači, osoba sa ovim stanjem može doživeti intenzivne emocionalne, fiziološke i bihevioralne reakcije. Ova osećanja mogu da variraju od osobe do osobe, ali mogu uključivati bes, iritaciju, gađenje ili anksioznost. Iako okidači mogu da budu različiti, uobičajeni zvuci okidači su žvakanje hrane, disanje, gutanje ili kuckanje.
Tačan uzrok mizofonije nije poznat, ali verovatno da je uključena kombinacija neuroloških (povezanih sa mozgom), genetskih i psiholoških faktora koji na nju utiču. Mizofonija se često razvija u detinjstvu ili adolescenciji i uglavnom traje tokom celog života. Istraživači su tek nedavno počeli da istražuju mizofoniju, tako da ne možemo tačno da znamo koliko je ovo stanje uobičajeno. Međutim, rana istraživanja sugerišu da čak 20 odsto odraslih može živeti sa ovim stanjem, koje može da varira od blagog do teškog.
U ovom trenutku ne postoji lek za mizofoniju. Međutim, određene terapije i strategije suočavanja mogu pomoći da se bolje upravlja simptomima i smanji efekat okidača.
Simptomi mizofonije uključuju intenzivan emocionalni i fiziološki odgovor na specifične okidače. Ti zvuci okidači mogu se razlikovati od osobe do osobe, ali su to obično žvakanje, disanje, šmrkanje, gutanje, tapkanje, puckanje, srkanje i mljackanje.
Simptomi takođe mogu da variraju od blagih (npr. niska tolerancija na određene zvuke) do ozbiljnih (na primer, želja da se obrušite na osobu ili predmet koji proizvodi zvuk). Za neke ljude sa mizofonijom, okidači mogu biti povezani sa jednom određenom osobom (npr. mamino žvakanje ili bratovo disanje).
Kada su izloženi zvucima okidačima, ljudi sa mizofonijom mogu da dožive:
Tačni uzroci mizofonije nisu u potpunosti shvaćeni, a istraživanja u ovoj oblasti i dalje su u toku. Uz to, neki istraživači razvili su nekoliko teorija o tome zašto se javlja mizofonija, uključujući:
Faktori rizika za razvoj mizofonije nisu dobro definisani. Međutim, određeni uslovi povezani su sa povećanim rizikom od mizofonije:
Ako sumnjate na mizofoniju, najbolje je da posetite svog lekara ili stručnjaka za mentalno zdravlje radi pravilne dijagnoze. Da biste dobili dijagnozu stanja, verovatno ćete proći temeljnu procenu vaših simptoma i medicinske istorije. Međutim, za mizofoniju ne postoje utvrđeni dijagnostički kriterijumi, koji mogu otežati uspostavljanje dijagnoze.
Neki istraživači smatraju da je mizofonija stanje mentalnog zdravlja koje spada u spektar opsesivno-kompulzivnih poremećaja. Oni predlažu korišćenje sledećih dijagnostičkih kriterijuma za uspostavljanje dijagnoze za mizofoniju:
Treba imati na umu da istraživači takođe navode da za dobijanje tačne dijagnoze mizofonije simptomi ne bi trebalo da budu posledica nekog drugog zdravstvenog ili mentalnog stanja.
Iako ne postoji zvaničan način da se dijagnostikuje mizofonija, lekari mogu da vode detaljne razgovore kako bi razumeli simptome, okidače i efekat koji simptomi imaju na svakodnevni život osobe. Stručnjaci za mentalno zdravlje mogu da koriste standardizovane upitnike za procenu emocionalnih i psiholoških odgovora da bi pokrenuli zvuke i procenili intenzitet i prirodu simptoma mizofonije.
U drugim slučajevima, lekar će koristiti određene testove da bi isključio druga povezana stanja. Na primer, audiološki (slušni) pregled može da proceni slušne sposobnosti kako bi se isključili problemi u vezi sa sluhom, kao što je tinitus, koji mogu doprineti simptomima mizofonije.
Trenutno ne postoje tretmani koji su eksplicitno osmišljeni da izleče mizofoniju. Međutim, cilj lečenja jeste da pomogne ljudima sa ovim stanjem da se izbore sa okidačima, smanje stres i upravljaju efektima života sa povećanom osetljivošću na zvuk. Individualni plan lečenja biće prilagođen simptomima i ozbiljnosti stanja, ali može uključivati:
Pošto tačni uzroci mizofonije nisu u potpunosti shvaćeni, ne postoji garantovan način da se ona spreči. Međutim, tehnike opuštanja i strategije suočavanja mogu pomoći u sprečavanju ili minimiziranju uticaja okidača na život:
Mizofonija se često javlja zajedno sa drugim mentalnim i zdravstvenim stanjima, uključujući:
Mizofonija može uticati na svaki aspekt života, uključujući odnose, školu i posao. Kada neko živi sa mizofonijom, čak i jednostavni zadaci kao što su kupovina namirnica ili zajednički obrok sa prijateljima mogu brzo postati bolni ako je izložen zvuku okidaču.
Dok je mizofonija trenutno slabo shvaćena, sve više ljudi stiče saznanja o ovom stanju zahvaljujući novim istraživanjima. Ako imate mizofoniju ili mislite da je imate, trebalo bi da to kažete svojim bliskim osobama, jer bi tako mogli da vode računa i ne prave određene zvuke. Na taj način pružili bi vam podršku dok naučite da upravljate okidačima.
Pored toga, pronalaženje efikasnih strategija suočavanja može zahtevati pokušaje i greške. Za to vreme budite strpljivi sa sobom ili sa svojom voljenom osobom. U svemu ovome, stručna pomoć terapeuta ili savetnika specijalizovanih za mizofoniju ili senzorna stanja može da bude veoma korisna. Uz odgovarajuću podršku i strategije, moguće je upravljati izazovima mizofonije i živeti ispunjen i produktivan život.