Anksioznost i depresija često su posledica hroničnog bola: Kako sačuvati mentalno zdravlje uz svakodnevni psihofizički pritisak

Vreme čitanja: oko 3 min.

Ova vrsta bola pogađa više ljudi širom sveta nego rak, dijabetes, srčani i moždani udar zajedno, a njegove posledice su mnogo dublje od samog bola kao osećaja

Odgovor na lečenje često slabiji ako se psihički problemi ne prepoznaju i ne tretiraju na vreme Foto: Shutterstock

Hronični bol predstavlja dugotrajno stanje koje nadilazi granice običnog fizičkog osećaja i prerasta u kompleksno iskustvo koje istovremeno zahvata i telo i psihu. Izuzetno je važno dobiti adekvatnu terapiju bola, kako posledice ne bi bile značajne za psihofizičko zdravlje.

Koliko ljudi pogađa hronični bol?

Ova vrsta bola pogađa više ljudi širom sveta nego rak, dijabetes, srčani i moždani udar zajedno, a njegove posledice su mnogo dublje od samog bola. Osobe koje s njim žive često se suočavaju s pogrešnim dijagnozama, osećajem beznađa, prekomernom upotrebom lekova i velikim frustracijama.

Hronični bol i posledice: Od psihičke patnje do izolacije

Za one koji ga trpe, hronični bol postaje razoran i menja način na koji doživljavaju sebe i okolinu. Naravno, to se odražava i na porodicu, prijatelje i kolege. Okruženje neretko teško razume intenzitet i trajnost bola, pa oboleli mogu biti pogrešno shvaćeni ili potcenjeni.

Izolacija, gubitak društvenih veza i smanjena produktivnost često prate ovo stanje, a sve to dodatno pojačava psihičku patnju.

Ako ovaj bol predugo traje, strada nervni sistem: Višestruka veza  sa drugim sistemima organa

Hronični bol koji traje duže od uobičajenog vremena oporavka,  vremenom menja nervni sistem. Receptori za bol postaju osetljiviji, a prirodni mehanizmi koji ga ublažavaju slabe, pa čak i blagi dodiri mogu izazvati snažnu bolnu reakciju. Takva fizička iscrpljenost neizbežno utiče na mentalno zdravlje. Depresija, anksioznost, nesanica i promene raspoloženja često se javljaju kao prateći simptomi.

Veza između bola i depresije je obostrana. Bol pojačava depresivna stanja, dok depresija dodatno povećava doživljaj bola. Ova dva procesa dele zajedničke neurohemijske puteve – iste neurotransmitere i receptore koji regulišu i fizičku bol i raspoloženje. Zbog toga su simptomi intenzivniji, a odgovor na lečenje često slabiji ako se depresija ne prepozna i ne tretira na vreme.

Pogoršanje stanja i simptoma

Kod osoba koje dugo žive s hroničnim bolom često dolazi do gubitka životne energije, interesovanja i osećaja svrhe. Aktivni i uspešni ljudi mogu se povući u sebe, izgubiti motivaciju i osloniti se na dugotrajnu upotrebu lekova, što dodatno pogoršava stanje.

Posebno je opasna dugotrajna primena opioida i sedativa, koji ne samo da izazivaju zavisnost već i zamagljuju misli, snižavaju raspoloženje i pojačavaju izolaciju.

Uprkos svemu, hronični bol se može ublažiti. Ključ je u multidisciplinarnom pristupu koji obuhvata medicinsku, psihološku i fizikalnu terapiju. Kombinacija pažljivo dozirane farmakološke terapije, psihološke podrške i fizičke aktivnosti daje najbolje rezultate. Psihoterapija pomaže osobi da nauči kako da se nosi s bolom, prepozna i obradi emocije, ublaži anksioznost, prilagodi očekivanja i ponovo izgradi osećaj kontrole nad sopstvenim životom.

Važnost lečenja oba aspekta

Hronični bol, dakle, nije samo telesno iskustvo, već stanje koje menja identitet i pogled na svet. Prepoznavanje njegove psihičke komponente ne znači da je bol „u glavi“, već da je ljudsko telo jedinstven sistem u kojem se fizičko i emocionalno ne mogu razdvojiti.

Tek kada se oba aspekta istovremeno leče, javlja se mogućnost stvarnog oporavka i povratka kvalitetu života.