Ova 4 ključna faktora utiču na rizik od demencije
Nedavni dokazi istraživali su kako različiti aspekti zdravlja i ponašanja mogu uticati na rizik od demencije
Prema trenutnim procenama, oko 57 miliona ljudi širom sveta ima demenciju, a očekuje se da će se ovaj broj utrostručiti u narednih nekoliko decenija. Mnogi faktori – i genetski i ekološki – mogu uticati na rizik od demencije tokom života neke osobe. Novija istraživanja otkrila su da starost, genetika, istorija vaskularnih i neurorazvojnih poremećaja, kao i neke virusne infekcije mogu povećati ovaj rizik. U međuvremenu, kontrola određenih biomarkera i usvajanje zdravijih životnih navika mogu pomoći u smanjenju ovog rizika.
Vakcina protiv herpes zostera može pomoći u sprečavanju demencije
Virusne infekcije povezane su sa povećanim rizikom od demencije, a jedna posebna infekcija je herpes zoster. Herpes zoster javlja se neko vreme nakon početne infekcije varičelama, kada se uspavani virus varičela zoster reaktivira u nervnim ćelijama.
Istraživanje objavljeno u aprilu 2025. godine otkrilo je da vakcinacija protiv herpes zoster može smanjiti rizik od razvoja demencije za 20 odsto. Još zanimljivije je to što je ovo smanjenje rizika bilo očiglednije kod žena – one su doživele mnogo veće smanjenje novih dijagnoza demencije nego muškarci. Istraživači su ovaj veći zaštitni efekat pripisali „biološkim razlikama u imunološkom odgovoru“ između oba pola.
Važno pitanje jeste da li novije vakcine protiv herpes zostera mogu ponuditi istu zaštitu kao i starija.
Atrijalna fibrilacija može povećati rizik od demencije
Prethodna istraživanja pokazala su povećan rizik od demencije kod ljudi sa atrijalnom fibrilacijom (AFib), a novija studija nadovezuje se na ove nalaze.
Nedavna studija predstavljena na European Heart Rhythm Association (EHRA) 2025 u martu ove godine pokazala je da atrijalna fibrilacija (AFib) može biti povezana sa povećanim rizikom od razvoja demencije, što naglašava važnost ranog početka lečenja.
U studiji, učesnici sa AFib imali su 21 odsto veći rizik od razvoja demencije ako su bili mlađi od 70 godina. Ovi učesnici takođe su imali 36 procenata povećan rizik od ranog početka demencije ili od postavljanja dijagnoze pre 65. godine. Ovo ukazuje na to da je ova povezanost rizika jača kod mlađih odraslih.
– Izgleda da postoji mnogo jača povezanost sa demencijom što se ranije osobi dijagnostikuje atrijalna fibrilacija, što implicira da atrijalna fibrilacija ima potencijalne mehanizme koji mogu dovesti do demencije – kaže dr Paul Drury, kardiolog i pomoćnik medicinskog direktora elektrofiziologije u MemorialCare Saddleback Medical Center u Laguna Hilsu, Kalifornija, koji nije bio uključen u studiju.
Niži holesterol može smanjiti rizik od demencije
Nova studija objavljena u časopisu BMJ Journal of Neurology, Neurosurgery, and Psychiatry otkrila je da osobe sa niskim nivoom holesterola lipoproteina niske gustine (LDL-C) – ali ne do ekstrema – imaju manji rizik od razvoja demencije. U stvari, ovaj zaštitni efekat bio je pojačan ako je osoba uzimala statine za snižavanje holesterola. LDL holesterol („loš¨) može dovesti do nakupljanja plakova u arterijama – poznatog i kao ateroskleroza – što je povezano sa povećanim rizikom od moždanog udara, srčanog udara i drugih kardiovaskularnih bolesti.
Prema rezultatima studije, ljudi čiji su nivoi LDL-C bili ispod 70 miligrama po decilitru (mg/dl) imali su 26 odsto manji rizik od demencije svih uzroka i 28 procenata manji rizik od demencije povezane sa Alchajmerovom bolešću u poređenju sa osobama čiji su nivoi LDL-C bili veći od 130 mg/dl.
Dublji san može smanjiti rizik od Alchajmerove bolesti
Nedavna studija dodatno je potvrdila dokaze da čišćenje nagomilanih otpadnih proteina u mozgu putem ključnog procesa – dubokog sna – može pomoći u smanjenju rizika od Alchajmerove bolesti. Autori ove studije ispitali su vezu između specifičnih faza sna i atrofije regiona mozga podložnih Alchajmerovoj bolesti.
Rezultati ove studije ukazuju na to da nedovoljno vremena provedenog u sporotalasnom i REM snu može značajno smanjiti volumen u donjem parijetalnom režnju (IPL). Promene u ovoj regiji mozga povezane su sa napredovanjem od zdravog starenja do Alchajmerove bolesti.
– San ima mnogo ključnih bioloških funkcija i posebno je važan za oporavak ćelija i tkiva, održavanje mozga, učenje i pamćenje, kogniciju i čišćenje moždanog otpada. Većina ovih funkcija javlja se tokom treće faze ciklusa spavanja, odnosno sporotalasnog sna i REM faze sna. Svi ovi procesi ključni su za održavanje zdravlja mozga i smanjenje rizika od Alchajmerove bolesti – kaže dr Chelsie Rohrscheib, stručnjak za san, neuronaučnik i konsultant za san u Wesper, koja nije bila uključena u ovu studiju.