Biti žrtva uhođenja može imati dubok psihološki uticaj Foto Shutterstock
Uhođenje je kršenje granica slobode osobe i može biti traumatično. Ako nas neko uhodi, bez obzira na to da li ga poznajemo ili ne, uhođenje može imati dalekosežne posledice po naše blagostanje i može promeniti način na koji posmatramo svet.
Ipak, postoji način kako da se izborimo, zaštitimo i nastavimo dalje.
Uhođenje je uporno, neželjeno, nametljivo uznemiravanje lično ili na mreži. Iako može svakome da se desi, češće su na meti žene. Uhode nisu samo nepoznate osobe. Kako navodi Nacionalna koalicija protiv nasilja u porodici (National Coalition Against Domestic Violence), otprilike 1 od 7 žena proganja intimni partner. Kada je reč o muškarcima, to je oko 1 od 18.
Uhođenje obuhvata širok spektar ponašanja, od zahteva za kontaktom do direktnih, otvorenih pretnji.
– Progonitelj oseća da ima pravo na vašu pažnju i prostor – objašnjava Monica Amorosi, psihoterapeut iz Njujorka. Bez obzira na to kako se proganjanje manifestuje – čak i ako je u pitanju buket cveća – namera je da se stekne moć i kontrola nad vama.
Neki primeri ponašanja uhođenja su:
Prvo i najvažnije, obratite pažnju na svoje instinkte, jer on može da vam spase život, kaže Ashley McMann, profesionalni savetnik u Ostinu u Teksasu.
– Naš instinkt često oseća stvari koje naš um tek treba da obradi. Ako u svojoj intuiciji osećate da nešto nije u redu i da situacija nije bezbedna, poslušajte je – kaže ona.
Kako znamo da li nas neko proganja? Možda stalno nalećemo na istu osobu ili svuda viđamo isti auto. Ili nas zovu sa nepoznatih brojeva, ili se neko ko nama manipuliše da stupimo u kontakt pretvara da je u nevolji. Možda primetimo znake provale ili oštećenja u našem stanu automobilu ili kancelariji.
Ako vas uhodi osoba koju poznajete, kaže McMann, to može biti znak upozorenja ako deluje kao zna pojedinosti o vašem rasporedu ili ličnom životu, ili se pojavljuje na mestima koja često posećujete, šalje neprikladne poklone ili na nepoželjne načine stalno komunicira sa vašim društvenim medijima.
Uhođenje može izazvati intenzivan strah i traumu. Studija objavljena 2023. godine u Journal of Interpersonal Violence pokazala je da 91 odsto preživelih doživljava neku vrstu psihološkog uticaja. Druga studija otkrila je da uhođenje može negativno uticati na to kako vidite sebe.
Efekti mogu biti i fizički. Uhođenje pokreće vašu reakciju bori se ili beži remeteći nervni sistem, kaže McMann.
– Biti u stalnom strahu za svoju bezbednost dovodi do toga da ste u gotovo stalnom stanju hiperuzbuđenja, što vam otežava koncentraciju ili fokusiranje, dobar san i obavljanje svakodnevnih zadataka. Preopterećen nervni sistem može dovesti do umora, napetosti mišića, promena u apetitu i slabijeg imunološkog sistema – dodaje ona.
Vremenom, bez ikakvog olakšanja, efekti mogu dovesti do društvene izolacije, intenzivne anksioznosti, napada panike, depresije i posttraumatskog stresnog poremećaja (PTSP), upozorava McMann.
Uhođenje je za većinu traumatično iskustvo i biće potrebno vreme da se procesuira i izleči, kaže McMann.
– Uvek preporučujem preživelima da traže profesionalnu pomoć u procesu lečenja. Terapije usmerene na traumu, kao što su EMDR terapija (inovativna terapija usredsređena posebno na anksioznost, traume i zavisnost), kognitivna bihevioralna terapija usmerena na traumu i somatske terapije, mogu biti izuzetno efikasne u lečenju traume – kaže ona.
Da biste umirili nervni sistem, McMann preporučuje tehnike dubokog disanja, meditaciju, jogu i progresivno opuštanje mišića.
Izgradite mrežu podrške oko sebe, kaže Amorosi. „Svako ima sposobnost da se izleči, ali to zahteva pomoć i podršku što je pre moguće,” zaključuje ona.