Naslovna / Zdravlje

Osteoporoza i lom kostiju mogu da se spreče, a dr Nenad Prodanović savetuje kako

Piše: Marijana M.Rajić|8:56 - 23. 11. 2021.

Osteoporoza je kod žena učestalija od infarkta srca, moždanog udara i karcinoma zajedno, a svaka druga žena i svaki četvrti muškarac stariji od 50 godina imaju smanjenu koštanu gustinu

osteoporoza i lom kostiju Prof. dr Nenad Prodanović: Osteoporoza i lom kostiju posledica su smanjene gustine Foto: Privatna arhiva/Shutterstock

Osteoporoza i lom kostiju česta su pojava sa kojom se susrećemo posebno u starijem životnom dobu. Podaci Svetske fondacije za osteoporozu kažu da u svetu svaka druga žena i svaki četvrti muškarac stariji od 50 godina imaju ovu bolest. Oko 10 odsto od njih će imati iskustvo i sa osteoporotičnim prelomom tokom života. Ovi podaci potvrđuju veličinu zdravstvenog i socio-ekonomskog problema osteoporoze, koja kao „tiha epidemija“, kako je često nazivaju, staje u red najrasprostranjenjih oboljenja u svetu. U zemljama Evropske unije na svakih 30 sekundi desi se osteoporotični prelom.

Osteoporoza i lom kostiju – najčešće dolazi do loma zglobova, kičme i kukova

Osteoporoza je kod žena učestalija od infarkta srca, moždanog udara i karcinoma zajedno. Statistika kaže da svaka druga žena i svaki četvrti muškarac stariji od 50 godina imaju smanjenu koštanu gustinu. Takođe, svaka treća žena i svaki osmi muškarac „zaradiće“ osteoporotični prelom tokom života. Prelomi kostiju su osnova problema osteoporoze, mogu dovesti do doživotne invalidnosti, i životno su opasni i ugrožavajući događaji. Rizik za osteoporotični prelom nosi oko 10 odsto svetske populacije. Statistički podaci u Americi kažu da od komplikacija nakon ovakvih preloma umre  37.500 osoba godišnje. Najčešći prelomi koji se dovode u vezu sa smanjenom koštanom snagom su prelomi ručnog zgloba, kičme i kuka.

Osteoporoza i lom kostiju su posledica gubljenja koštane snage

Osteoporoza zahvata ceo skelet. Karakteriše je gubitak koštane snage, što podrazumeva smanjenje mineralizacije i poremećaj u mikrograđi kosti. Posledica ovog procesa je njena podložnost osteoporotičnim prelomima.

Kost nije tvrda i beživotna struktura, već je ona izuzetno živo i metabolički veoma aktivno tkivo. Kosti imaju funkciju nosioca celokupne težina tela, one štite unutrašnje organe od povreda i učestvuju u regulaciji metabolizma neophodnih minerala, pre svega kalcijuma i fosfora. Najveći deo (65 odsto) koštanog tkiva je čvrstog, mineralnog sastava (kalcijum, fosfor i magnezijum). Preostalih 35 odsto naših kostiju čini organski ili meki deo (koštana potka, proteini kosti, ćelije kosti). Kombinacijom čvrstih i mekih materijala, kost istovremeno ispoljava svoja dva važna svojstva, čvrstinu i elastičnost – objašnjava u razgovoru za eKlinika portal prof. dr Nenad Prodanović, specijalista interne medicine, subspecijalista reumatolog.

Šta se sa kostima događa tokom života

Od rođenja pa do tridesetih godina našeg života, stvaranje kosti je veće od njene razgradnje. Profesor Prodanović dodaje da se u tridesetim godinama postiže maksimalna koštana masa ili „pik“ koštane mase. Nakon tog perioda sledi uravnotežen odnos koštanog stvaranja i koštane razgradnje, i taj period je označen kao „plato“ koštanog metabolizma. Posle četrdesetih godina života, sledi period u kome dominira koštana razgradnja. On je, ističe naš sagovornik, posebno značajan u postmenopauzi kod žena, kada je u prvih nekoliko godina gubitak koštane snage izuzetno veliki.

– Svako od nas ima biološki predodređen maksimum koštane mase i on je vezan za pol, rasu i druge nasledne činioce. Žene imaju manji maksimum koštane mase od muškaraca, kao što, recimo, crnci imaju viši pik koštane mase od belaca. Ove činjenice jasno ukazuju na značaj genetskih faktora, koji određuju oko 80 odsto pika koštane mase, dok je preostali procenat vezan za uticaj stila života i drugih faktora od značaja za koštani metabolizam – kaže profesor dr Prodanović.

Osteoporoza i lom kostiju dosta zavise od ishrane i fizičke aktivnosti

Za dostizanje i održavanje najbolje gustine i kvaliteta kostiju i prevenciju osteoporoze, neophodno je obezbediti što zdraviju ishranu i voditi svakodnevnu brigu o zdravlju kostiju. Po rečima profesora Prodanovića, održavanje normalne kilaže, raznovrsna ishrana bogata vitaminima, mineralima, proteinima, mastima i ugljenim hidratima, umereno konzumiranje soli, ograničen unos alkohola, gaziranih napitaka i kafe, kao merenje gustine kostiju kada je to potrebno, najvažnije su metode prevencije.

– Unos gradivnih proteina, vitamina i minerala čini osnovu zdrave ishrane i najbolju osnovu za stvaranje, rast i održanje optimalanog kvaliteta kosti i njene gustine. Pod zdravom ishranom koja će biti u funkciji zdravlja kostiju podrazumevaju se pre svega mleko i mlečni proizvodi, povrće i riba. Sve ove namirnice imaju svoju vrednost kroz sastojke koji su neophodni kostima, ali i organizmu u celini. Kalcijum je najvažniji gradivni element kostiju koji im daje čvrstinu, a dovoljan unos tokom perioda rasta omogućava postizanje maksimalne gustine kosti. Vitamin D je neophodan za apsorpciju kalcijuma i njegovo taloženje u kostima. Proteini grade osnovu koštanog tkiva dajući mu elastičnost, i pomažu u procesu adekvatne iskoristljivosti unetog kalcijuma. Za postizanje i održavanje gustine kostiju važni su još fosfati, vitamin C, vitamin K, zatim magnezijum, cink, fluor, i gvožđe – navodi profesor Prodanović.

Sagovornik eKlinika portala dodaje i da izreka “Ako ih ne koristite, izgubićete ih“ slikovito ukazuje na status koštanog tkiva, i pojašnjava da agresivniji sportovi u mladosti igraju ključnu ulogu u formiranju kosti. Takođe, prema njegovim rečima, redovno i umereno vežbanje u starijem životnom dobu doprinosi usporavanju gubitka njene gustine.

Faktori rizika za osteoporotične prelome

Osteoporoza i lom kostiju imaju brojne faktore rizika koji mogu da se podele na dve grupe. Profesor dr Nenad Prodanović objašnjava da u prvu grupu spadaju faktori na koje ne možemo da utičemo, i to su prethodni prelomi u odraslom životnom dobu, prelom kostiju kod bližih srodnika, rodna i rasna pripadnost (ženski pol i bela rasa), kao i starost i demencija.
Faktori rizika na koje promenom životnih navika i disciplinom možemo da utičemo su, prema rečima profesora:

  • smanjen unos kalcijuma, vitamina D i belančevina
  • pušenje cigareta, prekomeran unos alkohola i kafe
  • manja telesna težina od normalne u odnosu na građu osobe
  • nedostatak estrogena uzrokovan hirurškim odstranjivanjem jajnika ili gubitak ciklusa više od godinu dana
  • smetnje u vidu
  • učestali padovi
  • nedovoljna fizička aktivnost
  • loše opšte zdravstveno stanje
  • prepreke u životnoj sredini koje mogu dovesti do pada

Na koji način loše navike uništavaju kosti i mogu da doprinesu pojavi osteoporoze

Pušenje cigerata, navodi profesor govoreći o lošim, a čestim navikama, u mladosti može da ima uticaj na postizanje maksimuma koštane mase, posebno kada je povezano sa neadekvatnom ishranom i slabom fizičkom aktivnošću. Kod odraslih, duvan utiče na smanjenje koštane snage i povećava rizik od preloma kosti. Prekomeran unos alkohola povezan je sa smanjenjem formiranja kosti, a smatra se da konzumiranje više od tri šoljice kafe dnevno može da ima uticaj na smanjenje koštane mase. Postoje takođe dokazi, prema rečima profesora Prodanovića, da visoka koncentracija fosfata u gaziranim pićima može umanjiti iskorištenost kalcijuma i uticati na metabolizam kosti, odnosno na formiranje nižeg pika koštane mase.

Rana menopauza, poremećaj ciklusa, neke endokrinološke i bubrežne bolesti utiču na koštani metabolizam

Profesor dr Nenad Prodanović je veliki deo svog profesionalnog rada posvetio upravo istraživanjima osteoporoze. On navodi i da rana menopauza i gubitak ciklusa duže od šest meseci, uz nedostatak estrogena, imaju za posledicu bržu razgradnju koštanog tkiva od njenog stvaranja.

– Proces transporta, ugradnje kalcijuma i fosfora u kost odvija se pod neposrednom hormonskom regulacijom. Stoga, neke endokrine bolesti ili primena hormonskih preparata mogu doprineti bržem razvoju osteoporoze. Razlog je smanjena izgradnja ili pojačana razgradnja kosti, a najčešća rizična oboljenja su dijabetes tipa 1, hipertireoza, hiperparatiroidizam i hiperkorticizam. Dijabetes tipa 1 nastaje usled nemogućnosti pankreasa da luči insulin, pri čemu problem pravi i insulinski faktor rasta koji ima pozitivan uticaj na koštanu izgradnju. Visoka koncentracija hormona štitaste žlezde kod hipertireoze dovodi do ubrzanog koštanog metabolizma u kome dominiraju procesi gubitka minerala u odnosu na njihovu ugradnju u kost. Hiperparatiroidizam je bolest koja nastaje usled pojačane aktivnosti paraštitastih žlezda, a odlikuje sa povećanim lučenjem parat hormona koji vremenom pospešuje demineralizaciju kosti – opisuje prof.dr Prodanović.

I bolesti bubrega faktor rizika

Hiperkorticizam je, objašnjava sagovornik napeg portala, endokrinološko oboljenje u kome nadbubrežne žlezde nekontrolisano i u povećanoj koncentraciji luče glikokortikoidne hormone. Biološki efekti ovih hormona ogledaju se u ubrzanoj razgradnji sa jedne, i usporenoj izgradnji kosti sa druge strane.

– Zbog široke primene kortikosteroidnih lekova značajno je terapijski sprečiti njihove neželjene efekte na kosti. Bubrezi su jedan od važnijih organa preko kojih se reguliše stvaranje vitamina D, izlučivanje kalcijuma i fosfata. Stoga, gotovo sve hronične bolesti bubrega mogu ugroziti metabolizam kosti, i podrazumevaju obaveznu konsultaciju doktora i merenje koštane gustine – objašnjava profesor dr Nenad Prodanović.

Ko bi trebalo da meri gustinu kostiju i kada?

Osteoporoza i lom nose potrebu da se meri gustina kostiju, a tu odluku donosi doktor. Danas se, priča nam profesor dr Prodanović, vode velike polemike oko toga kome i kada treba meriti koštanu gustinu. On savetuje da je, i pored različitih stavova, načelno potrebno da to učine:

  • sve žene starije sa od 65, a muškarci od 70 godina
  • mlađe žene sa nekim od faktora rizika za gubitak koštane gustine
  • sve osobe sa podatkom o prethodnom prelomu na malu traumu
  • osobe sa oboljenjima ili one koje uzimaju lekove od značaja za koštani metabolizam
  • osobe koje primenjuju antiosteoporotične lekove radi procene njihove efikasnosti

Kako se leči osteoporoza i sprečava lom kostiju

Profesor dr Nenad Prodanović ističe da je osnovni cilj u lečenju sprečiti da dođe do osteoporotičnog preloma. On se postiže stabilizacijom i povećanjem koštane snage, uklanjanjem simptoma prethodnog preloma, očuvanjem i unapređenjem funkcionalne sposobnosti obolelog. Jedan broj pacijenata će zahtevati i medikamentozna terapiju. Koji ćete lek dobiti, odlučiće vaš doktor.

– Medikamentno lečenje podrazumeva primenu preparata od kojih jedni više utiču na sprečavanje razgradnje kosti, dok su drugi u većoj meri stimulatori koštane izgradnje. Treba naglasiti da su kod pacijenata sa osteoporozom apsolutno kontraindikovani ultrazvuk i kratkotalasna dijatermija. Preporučuje se da program fizikalne terapije kod osteoporoze počne ergonomskim savetovanjem. To praktično znači održavanje fizičke kondicije, pravilan ritam rada i odmora, dozvoljene sportsko-rekreativne aktivnosti, prevencija padova. Posebno treba programirati i dozirati vežbe, interferentne struje i pulsirajuće niskofrekventno magnetsko polje. Aktivan program terapeutskih vežbi sprovodi se pod kontrolom stručnjaka više meseci. Program čiji je cilj umanjiti bolni sindrom, traje u proseku dve do četiri nedelje – objašnjava naš sagovornik.

Još malo o prevenciji

Osteoporoza i lom kostiju su pojave kod kojih je osnovni i najracionalniji terapijski pristup prevencija, prof.dr Prodanović navodi da ona podrazumeva primenu nefarmakoloških (češće) i farmakoloških (ređe) terapijskih sredstava u ranom detinjstvu i mladosti. Drugi period života, u kojem je prevencija takođe bitna, objašnjava profesor, jeste period perimenopauze kod žena i andropauze kod muškaraca. Tada, uz prisutne faktore rizika, osteoporoza nastaje brzo, bez klinički uočljivih promena i upozoravajućih simptoma.

– Međutim, cilj fizikalnoterapijskog programa osteoporoze nije samo prevencija već i njeno lečenje, tj. stabilizacija i povećanje koštane gustine i smanjenje rizika od nastajanja fraktura. Zbog svega toga, neophodna je adekvatna rehabilitacija ovakvih pacijenata. Treba je započeti ergonomsko–kineziterapijskom prevencijom koja traje doživotno, i primenom fizikalnih agenasa. Oni imaju značajno mesto, kako u prevenciji, tako i u lečenju – objasnio je za eKlinika portal prof. dr Nenad Prodanović, specijalista interne medicine, subspecijalista reumatolog.

Pre preuzimanja teksta sa našeg sajta obavezno pročitajte USLOVE KORIŠĆENJA. Posebno obratite pažnju na član 6. i 8.2.
TEME:
Vaš komentar nam je dragocen!

Ostavite odgovor

Preporučujemo