Kako da se oslobodite osećaja da stalno morate da radite više

M. M.
M. M.    
Čitanje: oko 4 min.
  • 0

Ako vas grize savest čim zastanete da predahnete od posla, možda ste navikli da svoju vrednost merite samo radnim učinkom. Četiri koraka mogu da vam pomognu da ublažite osećaj krivice zbog odmora, koji je svakome potreban.

Odmor ne treba izjednačavati sa lenjošću

Sednete da pročitate nekoliko stranica knjige, a već razmišljate o mejlu na koji niste odgovorili. Krenete u šetnju, pa se pitate da li je trebalo da ostanete kod kuće i završite još nešto. Kada smo navikli da svaki slobodan trenutak iskoristimo za obaveze, čak i predah može da postane izvor napetosti.

Novinarka Naydeline Mejia u svojoj redovnoj kolumni za popularni portal koji se bavi psihologijom Verywell Mind kaže da joj je trebalo mnogo vremena da promeni odnos prema radu i odmoru. Dugo je i običnu šetnju ili dan uz roman doživljavala kao lenjost, spočitavajući to i svojoj okolini. Tek kada je sebi dozvolila da uspori, shvatila je koliko joj takvi trenuci pomažu da se oporavi.

1. Dajte sebi vremena da se oporavite

Posle naporne nedelje, šetnja, čitanje ili miran obrok mogu da vam pomognu da predahnete. Ako slobodno vreme redovno pretvarate u priliku da završite još jedan zadatak, lako je ući u krug stalnog rada i iscrpljenosti. Kako objašnjava socijalna radnica Sophie Elkins, profesionalno sagorevanje može da se odrazi na odnose, zdravlje i radni učinak.

Mejia se priseća da ju je u početku grizla savest kada bi uzela slobodan dan da se odmori. Posle dana provedenog uz knjigu ili omiljeni film, na posao se vraćala odmornija. Ako vam ceo slobodan dan trenutno nije moguć, počnite od perioda koji vam jeste dostupan. Prošetajte ili sedite uz kafu i ostavite spisak obaveza za kasnije.

2. Proširite predstavu o tome šta znači dobro proveden dan

Razgovor s prijateljem, vežbanje, odlazak u muzej ili mirno popodne imaju svoje mesto u danu. Kad o vremenu razmišljamo samo kroz ono što smo završili, lako previdimo koliko nam znače trenuci u kojima se krećemo, družimo ili se posvećujemo nečemu što nas zanima.

Psihoterapeutkinja Aliza Shapiro predlaže da svesno usporimo i ostavimo prostora za odnose i aktivnosti van posla. Ako vam je teško da to sprovedete, odvojite vreme za susret s prijateljem ili za šetnju kao što biste ga odvojili za bilo koji dogovor koji vam je važan.

3. Prestanite da merite ličnu vrednost radnim učinkom

Kada osećaj lične vrednosti zavisi od rezultata, pohvala na poslu može da vam popravi sliku o sebi, dok vas propušten rok ili izostanak priznanja navodi da posumnjate u sopstvene sposobnosti.

Psihoterapeutkinja Emily Sotiriadis to opisuje kao uslovljenu ličnu vrednost. Tada sebi postavljamo uslove poput „Vredim samo ako dobijem unapređenje“ ili „Dovoljno sam dobar samo ako mogu da preuzmem još jedan zadatak“.

Kada primetite da sebe nazivate lenjim zato što ste umorni, pokušajte da opišete šta se događa bez presude. Recite sebi, na primer, „Ove nedelje sam mnogo radio i potreban mi je predah“. Razmislite i kako biste se obratili prijatelju koji je u istoj situaciji.

4. Razgovarajte s nekim kome verujete

Kad osećaj krivice zadržimo za sebe, lako je da se jedna misao, poput „Trebalo je da završim još nešto“, pretvori u oštru samokritiku. Razgovor s osobom kojoj verujete može da vam pomogne da sagledate šta ste već uradili i šta je izvodljivo u vremenu koje imate.

Ako vas opterećuju rokovi, s nadređenim kome verujete možete da razgovarate o tome koji zadatak ima prioritet i šta može da sačeka. Ako vam je potrebna podrška, prijatelju možete jednostavno reći „Teško mi je da se odmorim jer stalno mislim da bih trebalo nešto da radim“.

Kako da procenite zbog čega osećate krivicu

Krivica ponekad skreće pažnju na nešto što možemo da ispravimo. Ako ste prekršili dogovor koji vam je važan, možete da se javite osobi koja računa na vas i dogovorite se kako dalje. Ako vas savest grize čim zastanete, zapitajte se koju ste konkretnu obavezu propustili. Odgovor vam može pomoći da prepoznate kada sami sebi postavljate očekivanje da svako slobodno vreme pretvorite u rad.

Mejia piše da je, odrastajući kao crnkinja u SAD, rano stekla osećaj da mora da radi mnogo više od svojih belih vršnjaka da bi dobila iste prilike. Na fakultetu je zbog ozbiljne psihičke krize privremeno prekinula studije i vratila se roditeljima. Tokom te pauze preispitala je karijeru kojoj je težila i ponovo otkrila koliko joj znači pisanje.

Njoj je trebalo vremena da se oslobodi krivice. Za početak može biti dovoljno da sebi dozvolite da završite šetnju ili pročitate poglavlje bez traženja razloga da to vreme opravdate.

(eKlinika.rs)

Podelite vest:

Pošaljite nam Vaše snimke, fotografije i priče na broj telefona +381 64 8939257 (WhatsApp / Viber / Telegram).

eKlinika zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.

Komentari

ePodcast

  • Eur: <% exchange.eur %>
  • Usd: <% exchange.usd %>