Niži nivo vitamina D utiče na veću stopu depresije kod odraslih, upozoravaju naučnici
Depresija pogađa oko 5 procenata odraslih širom sveta i predviđa se da će postati vodeći uzrok bolesti do 2030. godine
Niži nivo vitamina D u krvi dosledno se dovodi u vezu sa većom stopom depresije kod odraslih, navodi se u studiji objavljenoj u časopisu Biomolecules and Biomedicine. Tim naučnika analizirao je 66 opservacionih studija iz 31 zemlje, nakon što je pregledao 8.052 zapisa objavljenih u PubMed/MEDLINE, Scopus i Web of Science do 30. aprila 2023. godine. Budući da su se testovi vitamina D i mere depresije značajno razlikovali, istraživači su sproveli postupak kojim su putem određenih alata ocenjivali kvalitete studije.
Depresija će do 20230. biti vodeći uzrok bolesti
Depresija pogađa oko 5 procenata odraslih širom sveta i predviđa se da će postati vodeći uzrok bolesti do 2030. godine. Konvencionalni antidepresivi pomažu mnogim pacijentima, ali, u proseku, pružaju samo „male do umerene“ efekte, ostavljajući prostor za istraživanje bezbednih, modifikovanih bioloških faktora kao što je vitamin D.
Biološki, argumenti za vitamin D su verovatni. Receptori su obilni u regionima mozga koji su relevantni za raspoloženje, uključujući hipotalamus i most. Aktivni metabolit, 1,25-dihidroksi-vitamin D, podržava neurotrofičnu signalizaciju, ublažava neuroinflamaciju, ograničava oksidativni stres i pomaže u balansiranju intracelularnog kalcijuma – puteva koji su dugo bili povezani sa depresivnom patofiziologijom.
Niži nivo vitamina D može da utiče na psihijatrijske poremećaje
U 46 poprečnih studija, niži 25(OH)D pouzdano je praćen višim rezultatima depresivnih simptoma ili kliničkim dijagnozama.
- Naš zaključak je oprezan, ali praktičan: proverite vitamin D kod odraslih sa depresijom i ispravite jasan nedostatak za opšte zdravlje - dok mi sprovodimo rigorozne studije kako bismo testirali da li obnavljanje vitamina D zapravo može da spreči depresiju - kaže dr Vlad Dionisie, profesor na Carol Davila University of Medicine and Pharmacy.
Istraživači naglašavaju da na mogućnost uloge vitamina D u psihijatrijskim poremećajima ukazuje regionalno specifična ekspresija receptora vitamina D (VDR) u cingularnom korteksu, talamusu, malom mozgu, supstanciji nigri, amigdali i hipokampusu. Vitamin D, kako ističu, može da igra ključnu ulogu u patofiziologiji depresije, a brojne studije su pokazale prisustvo vitamina D, njegovih receptora (VDR) i povezanih enzima (CYP 24A1, CYP 27B1) u nekoliko regiona mozga, što ukazuje na ulogu vitamina D kao neuroaktivnog/neurosteroidnog hormona uključenog u ključne funkcije kao što su neuroprotekcija, neuroimunomodulacija, razvoj mozga i redovna funkcija mozga. Štaviše, pokazalo se da vitamin D može da bude jedan od modulatora u vezi između depresije i inflamatornog odgovora kroz svoj efekat na imuni sistem.