11 mitova o preventivnim pregledima: Zašto „ništa mi ne fali“ nije dovoljan razlog da ih preskočimo

   
Čitanje: oko 8 min.
  • 0

Preventivni pregledi važan su deo brige o zdravlju, ali njihov značaj lako može da se zanemari. Nekim ljudima je teško da odvoje vreme za pregled kada nemaju nikakve tegobe, dok kod drugih sama pomisao na testiranje i rezultate izaziva strah i odlaže odlazak kod lekara.

Ako nemamo simptome ne znači da nam nisu potrebni preventivni pregledi

Mnoge bolesti godinama ne izazivaju primetne simptome, pa redovni skrining može da ih otkrije u fazi kada postoji više mogućnosti za lečenje i kada je prognoza bolja. Ipak, učestalost pregleda ne treba da bude ista za sve, jer genetika, životne navike, istorija bolesti i socijalne determinante zdravlja mogu da utiču na individualni rizik.

Problem može da bude i premalo i previše pregleda, zbog čega je najbolje da se poštuju preporuke zasnovane na dokazima i saveti lekara. Ako postoje pitanja, nedoumice ili strah u vezi sa skriningom, o njima treba da se razgovara sa zdravstvenim radnikom.

Najčešći mitovi: Ako nemam simptome i bolest ne postoji u porodici, skrining mi nije potreban

Mit 1

Ne treba da idem na preventivne preglede ako se osećam zdravo i nemam simptome. Upravo su osobe bez očiglednih znakova bolesti cilj mnogih skrining programa, jer brojne bolesti godinama mogu da napreduju bez primetnih tegoba. Kada se simptomi konačno pojave, bolest ponekad već može da bude uznapredovala, da je izazvala ozbiljna oštećenja i da se teže leči. Rano otkrivanje u nekim slučajevima omogućava lekarima da prepoznaju i leče bolest ili faktore rizika pre nego što nastanu ozbiljne posledice.

Redovni pregledi i dobro vođena medicinska dokumentacija takođe mogu da pomognu lekarima da tokom vremena uoče male, ali važne promene. Pojedini faktori rizika, poput određenih genetskih varijacija, ne mogu da se prepoznaju bez odgovarajućih medicinskih testova, pa osoba može da ima visok rizik a da toga nije svesna.

Rana dijagnoza može da znači više mogućnosti za terapiju, veću verovatnoću da će lečenje biti efikasno i manji rizik od neželjenih efekata terapije. Takođe može da smanji mogućnost da su se već razvila ozbiljna ili trajna oštećenja i komplikacije, kao i rizik od budućih komplikacija i smrti.

Mit 2

Niko u mojoj porodici nije imao tu bolest i moji rođaci su dugo živeli, pa meni skrining nije potreban. Porodična istorija jeste važan deo zdravstvenog profila, ali na osnovu iskustava bioloških srodnika najčešće ne može pouzdano da se predvidi da li će određena osoba dobiti neku bolest niti koliko će dugo živeti.

Mnoge bolesti nisu genetske i mogu da se pojave kod ljudi bez poznate porodične istorije tog oboljenja. Pored toga, jedna osoba može da bude izložena faktorima rizika koje drugi članovi porodice nemaju, a da toga nije ni svesna. Čak ni kod naslednih genetskih bolesti ne mora svaki član porodice da oboli. Zato rizik može da postoji i kada roditelji, bake, deke, braća ili sestre nemaju bolest.

Mit 3

Poznajem nekoga ko ima tu bolest a nemam njegove simptome, pa ne treba da se testiram. Iako pojedine bolesti imaju karakteristične simptome i obrasce, kod različitih ljudi mogu da se ispolje na različite načine.

Mogu da se razlikuju simptomi, način na koji ih osoba doživljava i opisuje, kao i uzroci koji su doprineli nastanku bolesti. To što nečije iskustvo nije isto kao iskustvo osobe sa određenom dijagnozom ne znači da ta bolest ne može da postoji.

Mit 4

Dovoljno je da pratim opšte preporuke o tome koliko često treba da idem na skrining. Opšte smernice predstavljaju dobru polaznu tačku, ali individualni zdravstveni rizik zavisi od brojnih faktora, među kojima su način života, socijalne determinante zdravlja, genetika i istorija bolesti.

Preporuke za skrining uglavnom se zasnivaju na istraživanjima i prosečnom riziku u određenim grupama, dok pojedincu može da bude potreban drugačiji raspored. Osobama sa natprosečnim rizikom mogu da koriste raniji ili češći pregledi, dok kod ljudi sa nižim rizikom pojedina testiranja možda neće biti potrebna istom učestalošću. Kod nekih osoba postoji i povećan rizik od komplikacija samih procedura, pa zajedno sa lekarom treba da procene odnos koristi i mogućih štetnih posledica. Preporuke o učestalosti skrininga mogu da se razlikuju i između zdravstvenih institucija i stručnih organizacija, zbog čega savet lekara može da pomogne da se napravi plan prilagođen pojedincu.

Mit 5

Preventivni pregledi namenjeni su samo starijim ljudima. Ozbiljne bolesti mogu da se razviju u bilo kom životnom dobu, pa i kod relativno mladih ljudi. Pojedine vrste raka, uključujući kolorektalni karcinom, rak dojke i rak materice, sve češće se dijagnostikuju kod mlađih odraslih osoba. Za neka oboljenja skrining počinje znatno ranije, a preporuke za skrining raka grlića materice, na primer, obuhvataju već mlađe odrasle žene.

Neki ljudi imaju i znatno veći rizik od određenih bolesti u odnosu na prosečnu populaciju. Zbog toga lekar može da preporuči da skrining počne ranije nego što predviđaju opšte smernice.

Mit 6

Poslednji nalaz je bio uredan, pa mi redovni pregledi više nisu potrebni. Uredan rezultat jednog pregleda ne znači da će nalazi ostati isti u budućnosti, jer zdravstveno stanje može vremenom da se promeni. Neke bolesti razvijaju se sporo i možda neće biti vidljive na prvom testiranju, ali mogu da se otkriju na narednim pregledima. Takođe, uredan rezultat jednog testa ne isključuje potrebu za drugim pregledima, jer nijedan test ne može da otkrije sve bolesti.

Na primer, uredni rezultati kompletne krvne slike ne znače da osoba nema rizik od drugih zdravstvenih problema. Zato prethodni uredan nalaz sam po sebi nije razlog da se preporučeni skrining prekine.

Mit 7

Vodim računa o zdravlju, pa mi preventivni pregledi nisu potrebni. Čovek može da radi mnogo toga korisnog za svoje zdravlje, a da se bolest ipak razvije.

Na nastanak bolesti mogu da utiču genetika, starenje i drugi faktori, a uzrok ponekad ostaje nepoznat. Zdrav način života zato ne može u potpunosti da spreči sva oboljenja, ali to ne umanjuje njegov veliki značaj. Zdrave navike mogu da smanje ukupan rizik od bolesti i komplikacija ili da odlože njihov nastanak. Ako se bolest ipak pojavi, takve navike mogu pozitivno da utiču na ishod bolesti, uspeh terapije i kvalitet života.

Preventivni pregledi zato treba da budu deo brige o zdravlju zajedno sa zdravim životnim navikama. Jedno ne predstavlja zamenu za drugo.

Mit 8

Treba da uradim što više skrining testova, čak i kada ih lekar nije preporučio. Iako skrining može da donese velike koristi, pojedini pregledi nose i određene rizike. Nekada su oni mali, poput kratkotrajne blage iritacije na mestu vađenja krvi, dok kod invazivnih procedura može da postoji rizik od povrede. Pregledi koji koriste jonizujuće zračenje, poput određenih snimanja celog tela, takođe nose određeni rizik.

Prekomerni skrining, odnosno testiranje bez jasnog medicinskog razloga ili očekivane koristi, može da dovede do lažno pozitivnih rezultata, koji izazivaju zabrinutost i vode ka dodatnim, ponekad invazivnijim pregledima. Može da dođe i do prekomerne dijagnostike, kada se otkrije stanje koje je bezopasno ili nikada ne bi uticalo na životni vek osobe. Posledica može da bude i nepotrebno lečenje, koje osobu izlaže neželjenim efektima i stresu bez jasne koristi. Češće testiranje može istovremeno da poveća rizik od štetnih posledica samih procedura.

Stručnjaci na osnovu velikog broja istraživanja procenjuju raspored skrininga koji treba da uspostavi ravnotežu između koristi i rizika. Ako lekar preporuči ranije, dodatne ili češće preglede, razlog treba da budu individualni faktori rizika, a ne samo mogućnost da se test uradi.

Mit 9

Pošto skrining nosi određene rizike, bolje je da ga izbegavam dok se osećam zdravo. Preporuke stručnjaka zasnivaju se na proceni odnosa koristi i rizika, sa ciljem da očekivana korist od preporučenog pregleda bude veća od mogućih štetnih posledica.

Ako osoba ima povećan rizik od neželjenih posledica određenog pregleda ili je zabrinuta zbog procedure, o tome treba da razgovara sa lekarom. Medicinski tim tada može da predloži dodatne mere opreza ili da napravi individualni raspored pregleda koji bolje odgovara zdravstvenom stanju i potrebama pacijenta.

Mit 10

Ako redovno idem na skrining, učinio sam dovoljno za svoje zdravlje. Skrining jeste važan deo preventivne zdravstvene zaštite, ali nije jedina mera koja doprinosi očuvanju zdravlja.

Uredan rezultat poslednjeg pregleda ne znači da između dve kontrole treba da se zanemare zdrave navike ili novi simptomi. Uravnotežena ishrana, redovna fizička aktivnost, dovoljno kvalitetnog sna, uspešno upravljanje stresom i izbegavanje alkohola i pušenja i dalje imaju važnu ulogu. Lekaru treba da se javi i kada se između dve kontrole pojave novi, uporni ili zabrinjavajući simptomi. Preventivni pregledi i svakodnevna briga o zdravlju treba zajedno da čine deo prevencije.

Mit 11

Skrining na polno prenosive infekcije nije toliko važan. Testiranje na polno prenosive infekcije važan je deo preventivnih pregleda, iako ga ljudi ponekad odlažu zbog nelagode, stigme ili otežanog pristupa zdravstvenoj zaštiti. Polno prenosive infekcije mogu da izazovu ozbiljne zdravstvene posledice, a mnoge dugo ne daju primetne simptome. Osoba zato može da ima infekciju i da je prenosi drugima, a da toga nije svesna.

Seksualno aktivne osobe, kao i one koje su imale seksualne odnose od poslednjeg testiranja, sa zdravstvenim radnikom treba da razgovaraju o tome kada je potrebno da se ponovo testiraju. To može da bude važno i u monogamnoj vezi, jer neke infekcije mogu dugo da prođu neprimećeno. Kod brojnih polno prenosivih infekcija skrining predstavlja jedini način da se infekcija otkrije i da se zatim primeni odgovarajuća terapija. Preporuke o tome kome je testiranje potrebno i koliko često treba da se obavlja zavise od vrste infekcije i individualnih faktora rizika.

Preventivni pregledi imaju najveću vrednost kada se sprovode u skladu sa dokazima i individualnim zdravstvenim rizikom. Cilj nije ni da se pregledi izbegavaju ni da se rade bez razloga, već da svaka osoba sa lekarom napravi plan koji odgovara njenim godinama, zdravstvenoj istoriji i faktorima rizika.

(eKlinika.rs)

Podelite vest:

Pošaljite nam Vaše snimke, fotografije i priče na broj telefona +381 64 8939257 (WhatsApp / Viber / Telegram).

eKlinika zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.

Komentari

ePodcast

  • Eur: <% exchange.eur %>
  • Usd: <% exchange.usd %>